Pornozofija
13.01.2009., utorak
Flaesh
 Gladni bozi hran'te moje slutnje A kada vozim da vozim sam, A kada pijem da pijem s njima. A kada sam trčao oči su mi bile k'o u jastreba Omamljen od vlastite brzine zrak je Šištao vrabac u mojim bedrima Tiho sunovranut dolje da Plačem jer umre u Mukama zavisti Svoje zavija Zavoj A kada padnem Pođem nisko Kitim loše Ološem strofam Kašom mutim Besmis'o pričam Tijesno guram Grane im mijesim Uživam u tomu. A kada sam pao Nisko sam pošao Lošim se kitio Strofao ološem Mutio kašom Pričao besmis'o Gurao tijesno Mijesio granao Računao da će računala potrajat' i do dvadeset godina. 2007. |
05.12.2007., srijeda
...
Sa čempresa su popadale bobice i truleći dozvale tuste muhetine Koje su rovarile po biljnom mesu, umorne od balegarenja, sladeći se sokom No njih su zdušno razrijedile ptice, sunovratno pecajući, iz zraka su zasrale klupu. Klupu će oprati kiša ili kakav honorarni student-čistać, praveći prerano začetom djetetu osmijeh, No ne prije no što ja usred ptica, muva i govana, okružen životom, crvenih boba, na zaraznoj klupi, ne napišem ovu pjesmu. |
03.12.2007., ponedjeljak
Sava
prostom zemljom voda nenad da nahrupi pa posustane mišjad utopi se prva, riba glumeć miša mrtva postane |
05.11.2007., ponedjeljak
Jurnjava na motoru
Sikhi sa turbanom Sikhi u gaćama Sikhi bez turbana Sikhi sa mačama Sikhi grizu moje umorno tijelo u devet i petnaest noći provedene u spasilačkoj individuo-kolektivnoj upotrebi kvantne fizike ne bi li se ne deskriptivno već preskriptivno Bilo jedno. |
04.11.2007., nedjelja
Da budemo posve iskreni
sada se draga praviti da se nismo cijele noći sa govnima družili čini mi se neumjesno pa i ako je od tebe previše je ti se u kutu sobe smješkaš zavodljivo zračiš odmjerenošću i sve je u redu no ja obavljam posao ja se brinem o povrijeđenim nosevima ja plazim u vlastitom znojavom odijelu dok si ti u satenu u suton se pokupimo u krevet i tko završi s kim nije ti ni važno jedan više manje hladan pogled ljubomore žališ za mojim jer je moje dok sam živ a ubiti me ne smiješ zbog djece misliš da si mudra a izobličenje ti na usnama vidim već dugo šutim zbog djece jer smo govna ni veća ni manja nego sva gola govna se podmladkom branimo željeći predugo ne ostati sami |
15.10.2007., ponedjeljak
I tak, a?
Kada bi lagali i tvrdili da smo nešto postigli Bilo bi to samo da smo nalili žuči i pustili strukturi da košta između kapljica jala. Pa ipak imamo pjesme i feljtone I sav svoj obol zapažanju pratimo od tihih vremena; Barbari su pjevali ovim ravnicama o časti dok je nisu sa sobom pohlepno odnijeli. Nama je ostalo da pišemo besmislice I valjamo u njima dijamante do karbona, I valjamo se u njima, blatu neona nad zbrkom rezona I kad nas treba pitati što nam je najmilije I čega se odreći nećemo na putu u bolji, pravedniji, plošniji svijet Bit će nam drago što nam je predstavnik osigurao Da smo za stolom bogova ljubazni gosti, a pride Da smo tek pleme majmuna I da će nam vrač rado zakopati kosti. |
21.09.2007., petak
Jezik
Ni ikakve laži ni volje ni zrake sunca ni istine bez saznanja i htijenja živi već dvadeset godina dugih i čudi se lišću ala je lijepo mirisnim putem luta ko pan i grglja slatkoću ustima požudnim, copće k'o da se coptati samo ikada smjelo i smion je drag nevidljiv, sve poput živine, kada podvikneš, prene se i stane na noge pa ipak žalim kad ga vidim jer sam sebe ne može.  |
18.05.2007., petak
Brazil 00:24
Čovjek leži u kadi. I … pije. _____U bilo kojoj drugoj situaciji, ova izjava mogla bi se protumačiti kao posve obična, opuštajuća, simpatično boemska. Čovjek se relaksira nakon teškog dana na poslu, napunio je kadu punu vode, brčka se neko vrijeme, onda se malo trlja, ispušta vodu iz kade pa ju ponovno puni, poseže za bocom nekog finog vina, možda nekog koje je dobio za prošli rođendan i svo ovo vrijeme čeka da ju otvori i popije. Namješta se u kadi koja je savršena, nije prevelika, neka bijesna kapitalistička kada, a nije ni malo rusko sranje, ne daj Bože neka stajaća izmišljotina u kojoj se ne bi moglo popiti ni pivo. Kada je taman, noge mu mogu lijepo visiti izvan nje, mogu ostati u njoj, neće se srušiti od previše alkohola i razbiti arkadu ako slučajno previše popije, neće se utopiti u jacuzziju i pomiješati pipe te se spržiti. Nikoga nema kod kuće i on može u miru ispijati svoje piće iz kristalne čaše, kao pravi gospodin, može si čestitati što je u životu dobro radio, povukao prave poteze, pa eto sad, može, kao pravi gospodin, piti fino vino; iako ga nije sam kupio, ali čemu služe prijatelji, ako ne darivanju; uživati u toploj kupki i drkati. _____No, situacija, kao što je već navedeno, nije baš posve obična. On uistinu uživa u vinu koje je dobio od prijatelja i kada uistinu jest optimalne veličine i ne, nema nikoga kod kuće, ali nešto nije na mjestu. Klišej, netko? Ne. Ne, čovjek nema nikakvih čudnih poriva za oduzimanjem vlastitog života, u blizini nema oštrih predmeta, britvi, razbijenog stakla; doduše, on bi mogao u nenadanom napadu melankolije razbiti bocu vina o vanjski rub kade i njome se prerezati grkljan – događalo se, ali zašto?! Ništa oko njega ne navodi na to da je loše raspoložen, dapače, upravo po drugi put svršava i fleke njegovog sjemena plutaju na površini vode, sreću se i razmiću, u nepravilnom valceru, tangu bijele životne tvari, nestaju ispod njega i ponovno se pojavljuju, završavaju tko zna gdje i koga je briga … _____Je li on možda pre-sretan, pitate se, možda je učinio kakvo zlodjelo, pa se sada, kakvom mentalnom bolešću lišen bilo kakvog morala, brčka, zadovoljan što je, recimo, ubio kakvog burzovnog mešetara i time zadovoljio glasove u svojoj glavi? Možda je, još gore, svjestan svojih postupaka, radi kao profesionalni ubojica, špijun? Možda se tek priprema na zlo? Čeka noć da pojuri u grad i zakolje mlađeg brata šefa albanske mafije, inače zakletog neprijatelja svojeg vlastitog poslodavca – Gyorgya Gustafa, mađarskog narko-bossa. Možda sluti kraj, pa, pomiren situacijom ispija posljednji put vino što mu ga redovno šalje Gyorgyev nećak Mihael iz Pariza, prije no što krene u samoubilačku misiju – napad na mladog, ali dobro čuvanog Sakrifa (15)? Možda se radi o nečemu što će se tek dogoditi. Možda za kojih pet minuta kroz vrata njegove kupaonice ulijeću tri muškarca sa noževima i komadaju ga na tri komada. Možda, ali malo vjerojatno. Sukobi između mađarske i albanske mafije oko prevlasti na Balkanu poznata su stvar, ali naš čovjek u njima nema udjela. On sa kriminalom dosad nije imao veze, niti neće, a niti, kao većina poštenih katoličkih ljudi, želi. _____U čemu je onda stvar? Što razlikuje ovog čovjeka, u njegovim četrdesetima, od svih ostalih ljudi u njihovim četrdesetima koji bezbrižno, sami kod kuće, plutaju u svojim kadama i piju fino vino iz kristalne čaše? Dobro, on drka. Masturbira. Onanira. A opet, pa što? Zar je to tako čudno? Zar se nikada niste dirali u trenucima raspoloženja, možda ne baš dirali, ali u svakom slučaju, pomislili na to da bi vam u tom, i jedino tom trenutku, uz fino vino dobro došlo ono jedinstveno zadovoljstvo koje dolazi naletom endorfina, a kako ste sami doma, jedino moguće rješenje je posezanje za vlastitom rukom? Postupak je u svakom slučaju zdraviji od nekog drukčijeg podizanja ruke na samog sebe koje uključuje dobro naoštrenu oštricu i oproštajno pismo. Čovjek nema uz sebe nikakve pornografske časopise sa slikama koprofilije, sado-mazohizma, slikama male dječice, čovjek koristi samo svoju maštu, i ovom prigodom, dopustit će vam se da zavirite u njegov mozak – on razmišlja o svojoj ženi. On razmišlja o svojoj ženi koja je nešto starija od njega, ima pedesetak godina, osamdesetak kila i ovješene grudi, i, iako bi se u današnjem iskrivljenom, hiperseksualnom društvu maštanje o takvoj ženi u nekakvom seksualnom vidu moglo smatrati u najmanju ruku čudnim, morate se složiti da su njegove misli, najromantičnije, najnormalnije (ne, ne zamišlja ju na kolcu, presječena grla, sa pivskom flašom u svakom otvoru), najiskrenije što bilo kakve misli tijekom masturbiranja mogu biti. To što ste vi opterečeni ’90-60-90’ iluzijama i facijalnim korekcijama, to je vaš problem. Ovaj čovjek voli svoju ženu. _____Radi li se o sf-u? Dolaze li mali zeleni po našeg junaka (je li on uopće junak?), hoće li se svjetla odjednom ugasiti, zakreštati neki čudni zvukovi, a ispod vrata pojaviti čudna svjetlost? Čudni zvukovi koji se mogu pripisati jedino nečemu nezemaljskom, svjetlost koja je toliko neobična da ju ljudska bića ne mogu ni pojmiti, te od samog izlaganja njoj njihove male, organske glavice implodiraju? _____Ili je možda u pitanju horror? Sjećanje na mrtvog kanarinca kojeg nikada nije hranio se materijalizira u obliku zrnaca prašine i obavija ga cijelog, privremeno ga gušeći? Nedugo zatim dolaze duhovi kućnih ljubimaca iz cijelog susjedstva i nose ga u davno potonuli sef na dnu mora, gdje se on budi i klaustrofobično vrišti, ali ga nitko, čak ni ribe, ne čuje i on polako, ali sigurno, doživljava vrlo neugodnu smrt gušenjem? _____Ali, sad je već postalo nadrealno. Natrag u stvarnost zagrebačkog kvarta Savice. Nedavno je cijela obližnja toplana bila u remontu i tople vode nije bilo nekoliko tjedana. Možda u njegovom stanu još nije došla topla voda, te je on primoran kupati se u hladnoj vodi, a vino je tu da ga barem malo zagrije? Rusi su se, poznata je to činjenica, grijali votkom, planinari piju kuhano vino u gotovo svakoj prilici; zašto ovaj nezadovoljni građanin u čežnji za zadovoljenjem putem tople kupke ne bi mogao posegnuti za bocom vina? Ako mu već grad nije osigurao toplu vodu; a tu povlasticu imaju svi njegovi prijatelji, samo zato što su raspodjelom stanova prije toliko godina imali sreću da nalete na onaj stan koji nakon toliko godina neće patiti od nestašice; onda neka se grad ne žali kad on, recimo, nakon kupke mora brzo voziti u Karlovac po jednu pošiljku, pijan, ne da se to stvarno i dogodilo, ali ne da i ne može, te u takvom nestabilnom stanju ubije kakvo dijete ili psa, omiljenog Flufija, četveronožnog najboljeg prijatelja porodice gluhonijemih rumunjskih imigranata. Ali, alas, voda je topla, dapače, savršene temperature, a on auto vozi samo kada ide na posao koji nema ama baš nikakve veze sa dostavom. _____Nezgode? Naravno, ni u najmodernijem, najsigurnijem stanu ne može se očekivati da svaki aparat pravilno radi, da su instalacije savršeno instalirane, a kamoli u ne baš toliko sigurnoj trosobnoj kockici životnog prostora, u peterokatnici, u naselju sagrađenom iz pukog hira gradske komisije. Toster je srećom u kuhinji, a fen je već danima u kvaru. Grijalica se ne koristi već godinama, ali veš-mašina? Dosta je blizu kade, gumb je još pritisnut iako je program završio prije dva sata. Mali kvar može izazvati kratki spoj, žica može pregorjeti, cijela kupaonica je mokra – tko zna koliko je puta svatko od nas izbjegao smrt u udobnosti vlastite kade? Opet, pogađate, ništa se ne događa, no ipak, meni za volju, otrčite na trenutak do kupaonice i isključite bilo kakve aparate iz struje. Nikad se ne zna. Nadalje, pogasite i ostale aparate po kući, izvadite osigurače iz zida prije no što idete na spavanje i nastojte zaspati dalje od materijala koji provode elektricitet. Hvala. Što onda? U čemu je kvaka? O čemu se, pobogu, radi? ___________________________________* * * (…) U ovom trenutku, mora se, ako ništa, priznati, da je čovjek u samoj svojoj običnosti postao zanimljiv, intrigantan, nešto u njemu postoji, ima nade za običnjake, nešto u njemu teži izlasku u posebno, nešto u njemu potiče misao da je tema običnog radnog čovjeka još tu i prisutna za diskusiju i dapače, poželjno vidljiva u pripovjednoj književnosti. Iz nekog drugog diskursa, dao bi se naslutiti očit kraj, samoubistveni, ili pak tipično žanrovski, no pisac ne dopušta izlaz u takve, pomalo već zastarjele forme, već digresijama dovodi priču do kraja koji je, iako ne baš potpuno nenaslutljiv, u svakom slučaju svjež i originalan. _____Istovremeno, autor postavlja pitanja o ljudskoj psihi, o nevjerojatnim mogućnostima božje ili kakve druge intervencije na ljudski život na način naivnog srednjoškolca, ali svrhovito, izražavajući neku svoju vlastitu začudnost situacijom, kakva bi se, i to jedino u obliku tog srednjoškoskog maštanja o mogućnostima, pojavila kod bilo kojeg drugog pripadnika ljudske rase. Napokon, takav način gledanja na stvari ovdje je utemeljen i čisto iz one stare, ali efikasne pretpostavke po kojoj se ljudska ličnost formira tijekom srednjoškolskog obrazovanja, te svako daljnje razmišljanje potječe upravo iz zrelosti ili nezrelosti koju smo, svaki individualno, stekli u tih 3-4 godine mukotrpnog života na granici između balavurluka i tobožnje zrelosti (…) . Ljudi se istina, mijenjaju, ali ne toliko da bi njihov način razmišljanja postao bitno drugačiji od onog već formiranog. _____No, opet, ova zadnja rečenica dobit će svoju negaciju u nastavku priče, u kojem će se pokazati koliko je ljudska vrsta zapravo nepredvidljiva, i koliko je tvrdnja o determiniranosti ljudske rase zapravo klimava, kada doživimo preobrat, to jest, više neku vrstu objašnjenja, (…) koje rasvjetljava situaciju u kadi, mutnu egzistenciju neimenovanog čovjeka i sam naslov, kada vidimo kako se, uz snagu volje, ljudska potrebu za životnom fabulom, može naglo prekinuti i nastaviti u pravocrtnom smjeru, ne obazirući se na norme, pravila i očekivanja. Nastavimo … ___________________________________* * * Pa, ako ste još živi, nastavimo … ___________________________________* * * Čovjek leži u kadi. I … pije. Čovjek leži u svojoj savršenoj kadi u svojem najboljem odijelu i pije uvozni Chardonay koji mu je darovao njegov voljeni punac prije točno godinu dana, na njegov četrdeset i četvrti rođendan. Čovjek je fino izbrijan, uredno počešljan i lijep. Čovjek drka veliki kurac koji viri iz rupe na njegovim skupim hlačama s maturalne večere, a sjeme koje oslobađa neko vrijeme pluta po površini, da bi se uredno zalijepilo za njegov skupi sako i skupe čarape. Nakon što već četvrti put svrši, čovjek odjednom počinje urinirati, a mokraća iz uzdignutog uda leti svud iznad kade, završavajući svud po njemu. Na trenutak se uzdiže u sjedeći položaj. Boca vina je poluprazna i on izlijeva ostatak slatke tekućine sebi na pametnu glavu. Onda ustaje. Cipele od aligatorske kože uništene su i pune prljave vode. Jednom rukom opet poseže za umornim kurcem, a drugu gura odostraga, u pamučne gaće i stavlja dva prsta u analni otvor. Istovremeno drka naprijed i nazad i na oba mjesta dobiva željeni rezultat. Najprije naprijed obilato svršava, uzima gel prirode u ruku i provlači si ga kroz kosu. Straga vadi šaku vlastitih fekalija, trlja jednu ruku o drugu i svojom smjesom prekriva veći dio donedavno nosivog odijela. Izlazi iz kade, skida jednu cipelu i baca je u zahodsku školjku, nakon što je vodom iz iste oprao lice, pušta vodu iz vodokotlića i spušta zahodsku dasku, kreće prema dnevnom boravku gdje se nalazi veliko ogledalo s izrezbarenim okvirom. Laktom razbija donji, a zatiljkom glave gornji dio ogledala. Dok mu krv curi niz tijelo ide u kuhinju, vadi smeće iz kante za smeće, prosipa ga po podu i neko se vrijeme valja u njemu, obraćajući posebnu pozornost na lako pokvarljive odbačene mliječne proizvode i ostatke večere od prije nekoliko dana. Čovjek potom osjeća mogućnost povraćanja, gura prst u usta i riga svud po sebi sadržaj sinoćnjeg obroka. Čovjek kreće prema ulaznim vratima stana i zadnje što radi u njemu jest simbolično razbijanje ručnog sata zaprljanog govnima o svoju uramljenu fakultetsku diplomu. Izlazi na ulicu, kreće prema mostu, prelazi ga, silazi na livadu uz savski nasip, iz unutarnjeg džepa vadi usnu harmoniku i, sa prelijepim smiješkom na licu, kreće prema Sisku. Hoda dok se ne umori, legne kad je umoran, piša, pije, sere i jede kad se za to pruži prilika. I svira. ___________________________________* * * Prolog: Davor Cigrovski na svoj je četrdeset i peti rođendan bio probuđen. U deset sati i sedam minuta, točno u minutu u kojoj je prije toliko godina udahnuo prvi dah svijeta, od svoje dvoje djece Mirte i Bojana i žene Barbare. Djeca su ga poljubila u oba obraza, čestitala rođendan, ostavila mu na jastuku poklone, simbolične, skromne, u skladu s poluuzdržavanim novčanim stanjem jedne apsolventice i jednog srednjoškolca, i ubrzo napustila stan, svako u svojem smjeru. Barbara je ostala još neko vrijeme, gledajući ga ravno u oči. Davor Cigrovski u svom se životu detaljno sjeća dva puta kad je vodio ljubav. Ovo je treći. U trenutku kad su se vrata stana zalupila, ne obazirući se na zaključavanje svih mogućih brava i lanaca – od stana, od sobe, pa provjeravanja jesu li obje brave zaista zaključane, nekad čak i usred samog čina – Barbara je doslovce skočila na njega i počela ga ljubiti onako kako ga je ljubila one prve noći u Istarskim toplicama kad su prvi put izmijenili nježnost tijela. Grubo, pa nježno, pa ugrizima, pa milovanjem. Cijelo to vrijeme on je ležao u svom krevetu, shvaćajući da je ovo njegov trenutak i da se ikakva bitnija aktivnost ne očekuje, nego bi, dapače, bila i suvišna. Svoj doprinos cijeloj situaciji izražavao je samo minornim pokretima kojima je osiguravao da njemu i njegovoj ženi bude udobno. Poneki pokret zdjelicom, pomicanje vrata u poželjnom smjeru, palacanje jezikom u dodiru sa njezinim. Njegovo, pak, sneno lice odražavalo je samo zadovoljstvo i to u mjeri i odnosu na ono što mu je njegova žena radila. A što je sve radila … Poznavajući samotnjačku prirodu svog životnog druga, Barbara je nakon obavljenog čina (koji je trajao punih sat i 28 minuta!) izašla iz stana i zaputila se prijateljici, a Davora Cigrovskog ostavila samog da uživa u najpozitivnijim psihološkim posljedicama koje je ovakav spontan čin zadovoljenja ostavio na njegov ego i centar za ugodu. Ležao je gol na velikom bračnom krevetu, među izgužvanim plahtama i jastucima, meškoljeći se zadovoljno i gledajući u strop. Davor Cigrovski radio je u industriji igračaka i taj ga je posao u svojoj plemenitoj prirodi zadovoljavao dovoljno da može reći da radi ono što voli i da je dobar u tome. Na svome mjestu idejnog vođe jedne specifične linije plišanih igračaka, radio je zadovoljno i tek rijetko iskakao iz prosjeka. Zapravo, nikada nije ni težio višem, bolje plaćenom poslu, novaca je uvijek bilo dosta i nedovoljno, ali nikad premalo, i bilo kakvim napretkom u svome poslu smatrao bi smišljanjem kakve radikalno nove ideje, neke koja bi drastično izmijenila samu industriju, ali, koliko god njegovi nacrti bili inovativni i napredni, rijetko kad ih je pokazivao ikome, a kamoli svojim šefovima. Zbog perfekcionizma ili straha, ostaje pitanje, ali ono što je sigurno – njegove ideje iz nekog razloga nisu uspijevale ugledati svjetlo dana. Aktivnosti na poslu usmjeravao je na usavršavanje i servisiranje već postojećih matrica proizvodnje i time se ograničavao. Do prošlog tjedna. Do prošlog tjedna, kad je njegov najbolji prijatelj i kolega Marin, već vidno uznemiren politikom rezignacije svojeg najboljeg prijatelja i kolege Davora, uzeo sve njegove nacrte iz radne sobe, umnožio ih i odnio šefovima u firmi, na što su se oni neizmjerno oduševili i odmah odlučili krenuti u proizvodnju nove linije igračaka sa Davorom Cigrovskim kao šefom cijelog odsjeka plišane proizvodnje, zaduženim ne samo za uvođenje svoje nove linije, nego i drastično mijenjanje načina proizvodnje postojećih linija plišanih igračaka. Davor Cigrovski se u jedanaest sati i pedeset i pet minuta digao iz kreveta i oteturao do telefona koji je zvonio već neko vrijeme, ali ga Davor dotad, ponesen trenutkom, nije čuo. S druge strane slušalice nalazio se Marin. Nakon uvodnog čestitanja dana rođenja, kolega i najbolji prijatelj je prešao na stvar i obasuo Davora Cigrovskog najljepšom viješću koju jedan zaposlenik industrije igračaka može čuti. Pričao je o zapanjenim licima direktora marketinga, viših referenata, pa i samog generalnog direktora, tvrdokornog Babića. Pričao je o financiranju, proizvodnji, značajnoj povišici, razriješenim rukama, zelenom svjetlu koje je Davor za svoj projekt, ne znajući za to, dobio još prije sedam dana i Davor Cigrovski se osjećao kao da ponovno vodi ljubav, ovaj put s cijelom firmom koja mu se nudila kao njegova žena malo prije. Na kraju je Marin rekao svom dugogodišnjem prijatelju, simpatično studentski, da se nacrta sa familijom u zagrebačkom restoranu “Pikovka” u devet sati, na svečanoj večeri organiziranoj u njegovo ime, povodom njegovog iznenadnog promaknuća i činjenice da mu je ono priopćeno baš na dan na koji se prije četrdeset i pet godina rodio. Davor Cigrovski je lebdio. Davor Cigrovski je istrčao iz stana, sjeo u auto, odvezao se do obližnjeg kioska, kupio cigare s okusom višnje i veliku reviju s križaljkama te se odvezao put Sljemena, do Medvedgrada, gdje je sparkirao i četiri sata uz ugodni dim cigare, na vrhu stare kule rješavao i uspješno riješio sve križaljke, osmosmjerke, rebuse, premetaljke, zagonetke, šibicarke, talijanke i nasmijao se svakom vicu od srca. Kući se vratio oko pet sati. Kad se vratio u stan, u njemu još nije bilo nikoga. Djeca su lutala gradom, a žena je bila otišla na posao u srednju ugostiteljsku školu, tako da je Davor Cigrovski opet imao privilegij da sam uživa u danu. Ne da on nije volio ljude, nego je jednostavno ponekad imao potrebu živjeti u samoći, što su oni koji su ga znali shvaćali i nisu se previše bunili kad bi on imao te svoje male ispade asocijalnosti. Otišao je do gramofona, izvadio svoju najdražu jazz ploču i pustio je na gramofon, zaboravljajući da je on već dugo u kvaru. No, začudo, ploča sa pločom se počela okretati kao da je sve u najboljem redu i nedugo zatim stanom se počela širiti melodija trube i basa starih majstora, a Davor Cigrovski je počeo plesati s lampom i do osam sati i petnaest minuta, kad su se u stanu pojavili njegovi žena i djeca, promijenio podosta ploča i usput sam sebi skuhao omiljeno jelo – omelette s tijestom i otpatcima iz hladnjaka. Davor Cigrovski je volio svoju djecu i ona su voljela njega, koliko god ponekad imali svoje svađe, sukobe generacija, te na prijedlog da svi zajedno, cijela obitelj, odu na zajedničku večeru u čast njihovog oca, djeca, Mirta i Bojan, nisu imali prigovora. Svo četvero su se spremili za nekih pola sata i zaputili autom put “Pikovke”. Davor Cigrovski je, unatoč svojoj asocijalnoj prirodi imao puno prijatelja, i kad je u devet sati i pet minuta kročio nogom kroz vrata restorana “Pikovke”, većinu ih je tamo i zatekao. Bili su tu prijatelji iz vrtića, osnovne i srednje škole, nešto zreliji prijatelji sa fakulteta, uža i šira rodbina, ljudi iz firme, ljudi koje je znao preko drugih ljudi, ljudi koje nije znao, ali su ih njegovi prijatelji znali i pozvali kako bi odali priznanje čovjeku koji je tog dana imao i više razloga za slavlje nego što je itko slutio. Jer, Davoru Cigrovskom velike stvari nikad nisu značile previše. U sitnicama je nalazio svoj mir, svoju ugodu i zadovoljstvo. Nakon aperitiva, predjela, glavnog jela, deserta i puno Davoru Cigrovskom ugodne glazbe, već se bio dvaput ispričao sa skoro svim ljudima na večeri, sa svima je izmijenio barem pozdrav i svi su bili sretni zbog njega, čovjeka koji je uvijek nenametljiv, uvijek susretljiv, uvijek duša, konačno dobio ispunjenje svoga skromnog sna. U “Pikovci” su ostali do tri ujutro, kad je i zadnji gost otišao, a Davor Cigrovski i njegova obitelj krenuli autom put Savice. Djeca su odmah legla u krevet, a Barbara je sa svojim mužem ostala još neko vrijeme na balkonu, gledajući prema obali rijeke. Bili su ljudi od malo riječi, jer im je malo riječi i bilo potrebno, pa je Davor Cigrovski, kad ga je žena u tri i trideset ujutro poljubila u usta i zagrlila oko struka te nakon toga otišla u krevet, znao da to otprilike znači isto kao i da ga je pogledala duboko u oči i najiskrenije rekla “Volim te, Davore. Zauvijek.” Davor Cigrovski je volio promatrati zvijezde, a te noći, dok su ptice polako budile zoru, one su mu izgledale nekako bliže, familijarnije, sjajnije, tako da i nije otišao u krevet, već je ostao na balkonu do jutra i dočekao sunce. U sedam sati i petnaest minuta iz stana su otišli Mirta i Bojan, u sedam i četrdeset i pet minuta, na posao je otišla Barbara, a u osam sati i dvadeset minuta, Davor Cigrovski je iz vitrine uzeo bocu finog vina i legao u kadu … 2003. |
05.05.2007., subota
golubica judith shklar
ni nije bijela ni crna, mrtva samo i siva živa |
24.04.2007., utorak
Kôd
Najviše me iznenadilo kada mi je Bog dao svoju osobnu šifru svemira. Bio je to alfanumerički niz koji je sa alfabetikom i numerologijom imao onoliko veze koliko je Bog bio alfa numero uno jer inače cijela crtica ne bi imala smisla. Da vam ga kažem sada ne bi ga razumjeli, pa nije ni važno. No, meni je bilo važno. Naime, šifra svemira, kôd, bilo je to nešto simpatično za imati. Osobito od provjerenog autoriteta. Šapnuo mi ga je na uho tijekom jednog od naših dobrano dokumentiranih razgovora o Venezueli, dok sam ja razglabao naširoko o eksportnim mogućnostima brodogradilišno transportne industrije, sagnuo se iza mene i ubacio mi u uho rješenje. Mozak je vražja stvar, to i Bog zna, jer je začas dvojba pred kojom sam se nalazio bila riješena. Venezuela bi se trebala okrenuti prema restriktivnom progresivnom turizmu. Biti pozvan od Boga, ja sam to shvaćao vrlo ozbiljno i niz je ušao u moj rezon i usidrio se čvrsto. Kao i dvojba. Jer ako Bog zna kôd i ja znam kôd, a Bog je Bog, a ja nisam Bog ... što sam onda ja? No nju je potislo veselje. Niz se pokazao korisnim. Aplikabilnost šifre se sastoji u njezinoj pravilnoj postavljenosti unutar svakog konteksta. Postanite majstor šifre i njezina obličja ukazivat će vam se gdje god zornete, gdje god nađete strukturu. No znajte šifru, pa postanite majstor šifre ... Novac je prestao biti problem, prvo sam oborio loto tri puta zaredom, a zajedno s njim satrao sam i cijelu industriju kockanja te sa dovoljno novca priprijetio da dolazim po još dok se kladioničari nisu povukli shvativši da me ne mogu pobijediti, a ljudi ponovno počeli razmišljati. To je dovelo do genijalnih promjena u našoj zemlji koja je već na pola puta do Plutona. Duga priča. Kada bih počeo o svim nedaćama u kojima sam se našao sa pokušajima da se niz provali, kôd razbije, ne bih vam stigao ispričati koliko je zabavno bilo sa ženama. A tek sa atomskom fizikom! Ubrzo sam počeo zadobivati veliku moć i ugled od znanaca, a i neznanaca. Priče su se počele širiti i plaćenici su poslani da me likvidiraju, ali, bivajući vlasnik kôda svemira, ja to nisam dopustio. Apsolutnu monarhiju svoga lika zamijenio sam ubrzo veličanstvenom transverzalnom običajnošću koja je uslijed virtualnog rata polučila smjer zajednice i sada letimo visoko. A život? Život je nevjerojatno spokojan. Dosadan možda, ali svako malo se netko sjeti nekog novog problema, ja ga riješim i Zemljom opet ovlada veselje. Seratori mi dolaze sa vijestima da se u Seratu nekolicina seratora buni glede dokolice. Traže drugačije ... vidove. Sufliraju da bi šifra bila korisnija korištena i od nekog drugog, dapače, možda čak i svih. Ja nisam siguran, slušam tu nemoćnu masu ljudi i rješavam to po običaju po brzom postupku. Niz je brzopotezan. No moja pobjeda je jalova. Na putu kući sam izgubio volju. Ali pred jutro ju dobivam natrag. ___________________________________* * * Bog je zauzet. Pratio je moje dvojbe, pomagao mi u tumačenju kada je zapelo, ali već odavna mi ne treba te tek kao smrtno biće osmog stupnja eterije tražim da mi da moje pravo da budem on. On se mršti, čuo je ovu priču već stoput, iznenađen neoriginalnošću na trenutak, ravnodušno se baca u očaj i zgromi me pogledom. Tajna umire, dok sam ja već mrtav. Zemlju su preplavili mravi. Mrmljajući u bradu Bog odlazi nešto dalje, mrmljajući 'ljudsko stanje ... ljudsko stanje ...' 2007. |
10.02.2007., subota
Gnjev
Ako si gnjevan, ne očajavaj, gnjev nije ni tako loša stvar, zapravo: Gnjev je korisna stvar ako ga dobro iskoristiš i recimo usmjeriš u korisne stvari, poput manualnog rada. Možeš i udarati u neke grede na rušilištu. Nisi morao udariti tog mladića, da si recimo istom snagom udario u jednu gredu, deset ljudi imalo bi manje posla taj dan, a on bi još imao svoja jaja. Znaš li zašto mi danas imamo ovu našu civilizaciju? Zbog gnjeva. Gnjev pokreće sve, gdje bi inače atlete nalazile svoju snagu? Gnjevni su na starce. Gnjev je užasna stvar ako ga prespavaš, pa ti se ujutro od silne energije prol(i)jeva. Gnjev treba biti prijatelj, jer su danas ljudi već toliko tupi da ih malo što razgnjevnjuje. Gnjevu ne smiješ pustiti da te potjera u naizgled korisne stvari ili proćišćivanje ljudske rase. Sjećaš li se onog čovjeka iz dućana u našoj ulici? Onog plavog. Gnjev ga je uzeo i vladao njegovim životom dok je prodavao kruh, gnjevnio na mušterije. Gnjev je jebena stvar kad si gladan, a mršav. Recimo, možeš pojesti jako puno jer razmišljaš o drugim stvarima. Ali, naravno, uvijek je tu i udaranje glavom u zid, to isto koristi. Mislim – bauštelcima na rušilištu. Jel ti još krvari, ili te još uvijek boli kurac za sve? Smiri se, evo ti nož, reži povrće, pazi prste. 2003. |
25.12.2006., ponedjeljak
Zrenje
Jučer sam doznao da sam manji od makovog zrna I gol sam veselo trčao livadama Sunce mi brat, Planine mi ćaća, A vlati trave vjerno Uvijale misli Boje moje meke sobe nikada nisu bile živahnije. 9.12.2006. |
15.11.2006., srijeda
Pencilneck
Igrao se olovkom cijelo veče. Okolo je bilo trave, cuge, lijepih pičaka, no on je sjedio na tom jebenom stolcu i igrao se olovkom. Kao dijete, pomislio sam, ali samo na trenutak, jer je već u slijedećem trenu Alma skinula majicu i počela izazivati ostale da naprave isto, dočim smo svi nedugo zatim završili u špajzi, uključeni u savršen stroj misli, djelovanja, pohote, znoja i sisa. Omjer 3m:4ž. Dobar omjer. _____Nakon ponoći još smo malo dirali pivske boce, uživali opojne medikamente ilegalne od strane svjetske zdravstvene organizacije, no on se još uvijek igrao olovkom. Nakon nekog vremena, gramatika bi bila u krivu kada bi tvrdila da je rečenica 'Igrao se sa olovkom.' pogrešna i gramatički netočna. Olovka je imala ime. Zvala se Naidu. _____Pokušao sam mu signalizirati da je dosta. Stvarno sam pokušao. Mahao sam, par puta zazviždao i jednom čak bacio Irenu na njega, no ništa nije izgledalo kao djelotvorno. Jednom sam ga čak i udario. _____Zaletio sam se iz kuhinje, bio je krupan, i survao se na njega svom snagom svoje nezamjetne mase, bacio se na stolicu i srušio ga na pod. Nije me primijetio, a ja sam odustao. Sjetio sam se svih vrtićkih gluposti, osnovnoškolske djetinjatosti, prve popušene cigarete i prve popušene pljuge i da tek kad s nekim proživiš život imaš ga pravo srušiti na pod. To me smirilo i to je bio moj zadnji kontakt s njim. Zadnja izmjena nježnosti. Zadnja radost u činjenici da uživamo isti zrak, istu molekulu svemira, isti ozon. Otišao sam u spavaću sobu gdje me čekala Iva. I jebali smo se nekih pola sata. ___________________________________* * * Svršavao sam. Ovo se zbiva negdje oko dvadeset i sedme minute. Mislim – pola sata ... Tehnički gledano, moj kurac nalazio se u njezinoj pički još koje 2-3 minute, ali svaka osjećajnost je nestala. Kao nakon drkanja. Prije – joj, sad bi mog'o naći neku kurvu pa joj ga metnut, ili neku domaćicu pa joj pozvonit na vrata pa joj ga metnut, ili nekog psa, ako nije preružan, pa joj ga metnut. Poslije – Čemu? Nije bilo, ako ćemo biti posve iskreni, nikakve nježnosti ni prije. Prije obostrane potrebe za iživljavanjem činjenicom da je party/tulum/žurka/soirré prošao ispunjeno. Ispunih, bivah ispunjena, kaj ne? Ležala je ona tamo još neko vrijeme raskrečenih nogu, a onda se pokupila kući. Nitko ju nije poznavao, ja sam je pozvao, i neću je više vidjeti ove godine. Odlazi na Maltu. ___________________________________* * * _____Moj najbolji frend je mrtav. Kako je to cool zvučalo u osobnim maštanjima o primanju pune pozornosti istom rečenicom, nakon čega se razgovor usmjeravao ka tome da dotičnom ne bude bed, da se ne dogodi nešto što bi uznemirilo mir koji je napaćenik stekao nakon dugotrajnog psihološkog savjetovanja. Ne, stvarno, moj najbolji frend je mrtav. ... (nisam) ... Moj najbolji frend leži u lokvi krvi na podu dnevnog boravka, a ja pitam 'što se dogodilo' i istovremeno se osjećam pomalo priglupo. Pitam zašto Dir leži na podu i gdje je Naidu, a ljudi oko mene me gledaju kao imbecila. Naravno, ne znaju tko je Naidu. ___- Gdje je ona njegova glupa olovka s kojom se igrao cijelu večer? ___--Zašto Dir leži na podu u mlaci krvi? U daljini se čuo plač. Dirova sestra. Smirivali su je, ali ne osobito uspješno. Da budemo dapače potpuno iskreni, bili su jebeno ne-dobri u toj zadaći. A s druge strane, što reći? Smiri se, Tena, sve će biti u redu, izvadit ćemo ju. Koga? ... Naidu. ___________________________________* * * Oko 21:00 Dir i ja stižemo na tulum kod Branka. Parkiram auto ispod breze i uspinjem se stepenicama. Dirova sestra, Tena, stiže pet minuta kasnije, i, kao slučajno, prepoznaju se tek na tulumu, oboje se pitajući kako se to dogodilo da su baš eto tako tijesno došli na isti tulum kod istog zajedničkog prijatelja. Dir ima, imao je, 23 godine i nezaposlen je i ne studira nego se vozi na skateboardu. Tena ima 17 i bahata je, i Dir mi nikada nije i neće oprostiti što sam je jednom poljubio. Parti ide, ja zažvalim par glupača, pijem, pušim, skidam gačice, prcam svjetiljku misleći da prstenjačim Nadu i sviram na harmonici. Dir se igra sa olovkom. Sa Naidu. Tena žvali dečka (Branka, ali to Dir još ne zna, a neće ni saznati), a Iva mi se svako malo prikrade i uštipne. Negdje oko 00:30 ja i odlazim s Ivom na naših pola sata, zadnjih ove godine, a Dir se još igra. Naidu već ima kosu – dvije-tri dlake s glave Brankovog hrčka, ima i ruke – slani štapić iz vrečice slanih štapića i osmijeh u vidu malo luka priljepljenog voskom za glavu. Dir je takav, ali ne danas. Danas mi mrčimo, danas smo ludi, danas treba zbarit nešto, treba biti muž, treba se igrati familije i pokušati izbjegnuti one koje nas progone već godinama bezuspješno kao što i mi progonimo one koje se ovdje neće spomenuti, jer ih još progonimo. Barem ja. Dirova je Irena. Umjesto toga, on se igra olovkom, razmišlja o svojoj ljubavi života, Vanji, koja je, istina, danas napravila test i pala – Dir će biti tata, možda sinčića; i povremeno gucne malo soka. U jedan poslije ponoći iz dnevnog boravka dopire krik. Nadljudski, nadnaravan, nadDirovski, i ja to sve slušam post hoc. Pričaju mi kako se igrao s olovkom i konačno malo izašao iz teške depresije u koju sam ga navodno ja bacio i prodavao onu foru s dvije ovce na čistini nekoj novoj trebi koju zapravo nitko nije ni pozvao, ali se nitko nije ni bunio što je tu, kad je nešto pošlo po zlu. Nešto je pošlo po zlu, tako mi to opisuju. Dir uzima olovku i želi se našaliti primjedbom da će si ju zabiti u oko. Dir približava olovku očima. Dir se sprema zakrenuti olovku u drugačijem smjeru od onoga namijenjenog samoubojicama. Neočekivani obrat događaja, možda vibracija iz spavaće sobe pokreće teoriju kaosa i olovka umjesto u zraku iza Dirove glave nalazi svoj put do njegove mentalne središnjice. Dir pada uz tresak i trese se još malo. Nitko, ama baš nitko ne uskače upomoć, da možda izvade olovku, izgnaju Naidu iz Dira, ne, oni stoje. Uskoro se trzanje prekida i Dira nalazimo onako kao što smo ga već i spomenuli. Tena upada u sobu i pada na pod pored mrtvog brata. ___________________________________* * * Ovo uistinu jest moja priča. Ja je i pišem, ali ne mogu a da ne kradem. Kao što smo moj sad već mrtvi i ja kao maleni krali slatkiše iz trgovina, sakrivali se u šipražju i manjali po slatkome, tako me sada, u suočenju s njegovim tijelom prožimaju osjećaji. Ne slatki, ne ugodni, i ne izrazivi. Jesam li prebalav da kažem poetski i lijepo koliko me ovo sve nadrkalo? Nadrkalo ... očito jesam. Citati su uvijek korisni, ovo me sudarilo glasom jednog simpatičnog lale. Osjećaj, samo osjećaj ... «_____Dao sam ti jednu dobru godinu života, najbolju možda. Veliki vračevi medicine rascepe grudi kao naranču i spuste novo srce u njih, pažljivo, zatvorenih šaka, kao da vraćaju vrapčića u gnezdo, razdvoje skalpelom svetlo tame u mutnom jezgru zenice, bajaju, pokrenu nepokretno, čudotvore nad ljudima, pa opet, ni oni ne mogu da mi vrate moju otrgnutu devetnaestu godinu. Nikad više. Ali, proklet da sam, ja sam bar imao dvadesetu i dvadeset prvu i još neke dvadesete i tridesete, za razliku od dečaka na čije crno uokvirene fotografije svakodnevno nailazim na predzadnjim stranicama štampe. Oni ostadoše u devetnaestoj, zaljubljeni, zaigrani, zbunjeni, ne dospevši da svoje olovne vojnike razdvoje od olovnih zrna, podmetnutih u džepove tako bezbožnički. Ne, brate Kajine, ne zovi me u polje, ne mami me zalud da prošetamo minskim poljem, moj grešni sivomaslinasti brate, poturi nekog drugog dobrovoljca na branike svoje neprilagođenosti i nesposobnosti, okači neku drugu metu na svoje kartonske bedeme, nema mojih u ovom ratu naših. Znam, ne može to tek tako, čičak izdaje kači se ove jeseni na sve strane i meni će ga već neki mangup prilepiti na leđa onako u prolazu, sve tapšući me po ramenu, prijateljski. Razmišljao sam o tome – koga izdati kad mi ostane da biram samo između nas? Dvoje. Žalim, ali prestar sam da bi izdao sebe još jednom. Odjebi JNA, dosta je bilo._____» Hvala ti, tko god da si, hvala ti. Lijepo je i to je sve. ___________________________________* * * Ali, patetika ima načine da se umakne groteski. ___________________________________* * * A onda ... _____Tulum je definitivno bio gotov. Čak su i ono dvoje iz kuta sobe prestali s onim što su radili. Hrčak je podmuklo stajao na ormaru i promatrao situaciju. Boca rakije išla je u krug i ispijanje potrebnog otrova postalo je važnije od bilo kakve odgovornosti koju smo, pojedinačno i skupno osjećali. Što sad? Stvar je bila jednostavna. Nije bilo neprijatelja, intrige, oporuke, bilo je samo Dira, mlake krvi zbog koje će Branko najebati kod bake i djede i Tene koju su već treći put morali šamaranjem dovesti natrag u svijest. _______________________________________________________Davor je pisao: Posred sobe pune suza Stoji krvava mi muza, Junak ničeg, stara škola, Uzrok našeg jala, bola Sjedi ležeć posred poda, Leži junak svoga roda, Muze grinje, muze, greze Bolom zaglušene breze Nikad otac sitnog sina, Nikad više popi vina, Nikad više eter gušta, Samo putem, put visina, Gore kao Boga sina, Vodi njega ... vodi njega ... vodi ga ... NE ZNAM, JEBO GA, NEKI ANĐEO GA VODI VALJDA, PIČKA MU MATERINA i rima i sve i pizde tri materine i zašto je morao ... da mu jebo Bog mater ... da mu jebo ... Labilan ... A i ja se ne osjećam baš najbolje ... tlak niski ili koji kurac ... A onda ... ___________________________________* * * Kad smo bili mali, jako mali i trčkarali okolo po igralištu i napucavali loptu po terasi nebodera dok nije pala na jednog mačka koji nakon toga seksualno nekako nije bio svoj, i kad je još bilo u nama neke nevinosti, dječačke zaigranosti, dječačke pakosti, rezanja pletenica i spački koje smo radili kako bi se kasnije zbog toga morali ispričavati cijeli život, Dir je već jednom umro. Jednom sa šest godina, jednom sa trinaest i jednom sa šesnaest. Njegova majka tvrdi da je on umro još u njezinom trbuhu te da ga je ona povratila u život, dakle, i jednom sa minus 3 mjeseca. _____Nije to bilo nešto što se moglo predvidjeti. Više je ovisilo o njegovom hiru, njegovom osjećaju, lošem osjećaju, ali ipak osjećaju, za takt, njegovoj pakosti da to gotovo redovito izvede na svečanim priredbama, krstitkama i dodjelama nagrada za natjecanja. Prvi put se srušio sa ljuljačke. ______________________________Ili nije? Drugi put se zaletio u zid. ______________________________Ili nije? Treći put se predozirao. ______________________________Ili nije? Četvrti put ... ______________________________Ili nije? Prihvaćao sam to njegovo. Neki bi to nazvali lošim ukusom, neki bi ga nabili posred gubice, što se treći put i dogodilo, pa je onda glumio da mu je iskočila vilica. Neki bi ga nazvali debilom, neotesancem, a neki bi to shvatili kao simpatično. Smrt ... simpa ... ono ... Već dvije godine nismo bili u parku. Izlasci se svode na jedan te isti birc, jedno te isto društvo, jedan te isti stil života koji smo prigrlili, sretni što smo eto kvazi-studenti u vrijeme kad je ta okupacija preokupacija u nimalo smiješnom smislu te riječi. _____Zidovi su opasni. __________Grafiti, uriniranje, obilježavanje teritorija, za krv tu nema mjesta, to je ... preorgansko. Preidentično, jebote, još te netko klonira. Živjela DNA i sva sranja koja nam je donijela. Nema više tu nedužnog anonimnog klanja seljaka, nema krvne osvete bez identifikacije putem tog malog dijela osobnog svemira. Ne, zidovi ne. Zidovi su već svi srušeni, čemu pokušavati uzalud. _______________A pokrštavanje Hrvata je odavno završilo i prešlo tek u ____________________perverziju koja se odvija tek iz puke znatiželje. _____Da me sada pitaju da li bi Dir htio da se njegov sin ubije u maternici, ali ne lažnjak, nego za pravo, rekao bih da da. Nije ovo svijet za doživljaje, nije ovo dvorište Hucka Finna gdje je sve ružičasto-smeđe i pustolovno, nema tu više one slatke draži zabranjenog voća, nema izazova. _____A Dir je uvijek bio pustolov. Dakle ... ... elkaD _____.volotsup oib kejivu ej riD A .avozazi amen ,aćov gonejnarbaz ižard ektals eno ešiv ut amen ,onvolotsup i eđems-otsačižur evs ej ejdg anniF akcuH etširovd ovo ejin ,ejajlvižod az tejivs ovo ejiN .ad ad hib oaker ,ovarp az ogen ,kajnžal en ila ,icinretam u ejibu nis vogejn es ad oith riD ib il ad ujatip adas em aD ____________________.ejležitanz ekup zi ket ajivdo es ajok ujizrevrep u _______________ket olšerp i olišrvaz onvado ej atavrH ejnavatšrkop A .dulazu itavašukop umeč ,inešurs ivs ćev us ivodiZ .en ivodiz ,eN .arimevs gonboso alejid golam got metup ejicakifitnedi zeb etevso envrk amen ,akajles ajnalk gonminona gonžuden ut ešiv ameN .alejinod ej man ajok ajnars avs i AND alejviŽ .arinolk okten et šoj ,etobej ,ončitnedierP .oksnagroerp ... ej ot ,atsejm amen ut vrk az ,ajirotiret ejnavažejlibo ,ejnariniru ,itifarG _____.insapo us ivodiZ .ičejir et ulsims monšejims olamin u ajicapukoerp ajicapuko at ej dak emejirv u itneduts-izavk ote oms otš inters ,ililrgirp oms ijok atoviž lits itsi et nadej ,ovtšurd otsi et ondej ,crib itsi et nadej an edovs es icsalzI .ukrap u ilib omsin enidog ejivd ćeV ... ono ... apmis ... trmS .ončitapmis oak ilitavhs ot ib iken a ,mecnasetoen ,molibed ilavzan ag ib ikeN .aciliv aličoksi ej um ad oimulg adno ej ap ,olidogod i tup ićert es otš ,ecibug dersop iliban ag ib iken ,mosuku mišol ilavzan ot ib ikeN .ovogejn ot mas oaćavhriP ______________________________?ejin ilI ... tup itrvteČ ______________________________?ejin ilI .oarizoderp es tup ićerT ______________________________?ejin ilI .diz u oitelaz es tup igurD ______________________________?ejin ilI .ekčajlujl as oišurs es tup ivrP .ajnacejtan az adargan amalejdod i amaktitsrk ,amabderirp minačevs an edevzi otivoder ovotog ot ad itsokap jovogejn ,tkat az ,ujaćejso kapi ila ,ujaćejso kapi ila ,ujaćejso mešol ,ujaćejso movogejn ,urih movogejn o olisivo ej ešiV _____.itejdivderp olgom es otš otšen olib ot ejiN .acesejm uhubrt monizejn u šoj ormu no ej ad idrvt akjam avogejN .tseanseš as mondej i tseanirt as mondej ,anidog tseš as mondeJ .ormu mondej ćev ej riD ,toviž ilejic itavačirpsi ilarom agot gobz ejinsak es ib okak ilidar oms ejok ikčaps i acinetelp ajnazer ,itsokap ekčačejd ,itsonargiaz ekčačejd ,itsoniven eken aman u olib šoj ej dak i ,jovs oib ejin okaken onlauskes agot nokan ijok akčam gondej an alap ejin kod aredoben isaret op utpol ilavacupan i utšilargi op oloko ilarakčrt i ilam okaj ,ilam ilib oms daK ___________________________________* * * ... ando A ... caruk ijok ili iksin kalt ... ejlobjan šab maćejso en es aj i A ... nalibaL ... obej um ad ... retam goB obej um ad ... oarom ej otšaz i eniretam irt edzip i evs i amir i ANIRETAM UM AKČIP ,ADJLAV IDOV AG OEĐNA IKEN ,AG OBEJ ,MANZ EN ... ag idov ... agejn ... agejn idoV ,anis agoB oak eroG ,anisiv tup ,metup omaS ,atšug rete ešiv dakiN ,aniv ipop ešiv dakiN ,anis gontis cato dakiN ezerb enešulgaz moloB ezerg ,ezum ,ejnirg ezuM ,ador agovs kanuj ižeL ,adop dersop ćežel idejS alob ,alaj gešan korzU ,alokš arats ,gečin kanuJ ,azum im avavrk ijotS azus enup ebos dersoP _______________________________________________________:oasip ej rovaD .tsejivs u gartan itsevod mejnaramaš ilarom tup ićert ćev us ujok eneT i edejd i ekab dok itabejan oknarB eć ejok gobz ivrk ekalm ,ariD omas ej olib ,ekuropo ,egirtni ,ajletajirpen olib ejiN .anvatsondej alib ej ravtS ?das otŠ .ilaćejso onpuks i ončanidejop ,oms ujok itsonrovogdo evkak olib do ejinžav ej olatsop avorto gonbertop ejnajipsi i gurk u ej alši ejikar acoB .ujicautis oartamorp i uramro an oajats olkumdop ej kačrH .ilidar us otš mino s ilatserp ebos atuk zi ejovd ono i us kaČ .votog oib onvitinifed ej muluT ... adno A ___________________________________* * * .iksetorg enkamu es ad eničan ami akitetap ,ilA ___________________________________* * * .evs ej ot i ej opejiL .it alavh ,is ad dog okt ,it alavH »_____.olib ej atsod ,ANJ ibejdO .mondej šoj ebes oadzi ib ad mas ratserp ila ,milaŽ .ejovD ?san uđemzi omas marib ad enatso im dak itadzi agok – emot o mas oajlšimzaR .iksjletajirp ,unemar op em ićušpat evs ,uzalorp u okano ađel an itipelirp pugnam iken ćev ag eć inem i enarts evs an inesej evo es ičak ejadzi kačič ,okat ket ot ežom en ,manZ .hišan utar movo u hijom amen ,emedeb eksnotrak ejovs an utem ugurd uken ičako ,itsonbosopsen i itsoneđogalirpen ejovs ekinarb an acjlovorbod gogurd goken irutop ,etarb itsanilsamovis inšerg jom ,mejlop miksnim omatešorp ad dulaz em imam en ,ejlop u em ivoz en ,enijaK etarb ,eN .ikčinžobzeb okat evopežd u hituntemdop ,anrz hinvolo do ejovdzar ekinjov envolo ejovs ad išvepsod en ,inejnubz ,inargiaz ,inejlbujlaz ,jotseanteved u ešodatso inO .epmatš amacinarts mijndazdrep an mizalian onvendokavs ejifargotof enerivkou onrc ejič an akačed do ukilzar az ,etesedrit i etesedavd eken šoj i uvrp tesedavd i utesedavd oami rab mas aj ,mas ad telkorp ,ilA .ešiv dakiN .unidog utseanteved utungrto ujom etarv im ad ugom en ino in ,tepo ap ,amidujl dan erovtoduč ,onterkopen unerkop ,ujajab ,ecinez urgzej montum u emat oltevs moleplaks ejovdzar ,odzeng u aćičparv ujaćarv ad oak ,akaš hinerovtaz ,ovijlžap ,hijn u ecrs ovon etsups i uđnaran oak idurg epecsar enicidem ivečarv ikileV .adžom ujlobjan ,atoviž unidog urbod undej it mas oaD_____« ... jaćejso omas ,jaćejsO .elal gončitapmis gondej mosalg oliradus em ovo ,insirok kejivu us itatiC .masej otičo ... olakrdaN ?olakrdan evs ovo em okilok opejil i iksteop mežak ad valabrep il maseJ .ivizarzi en i ,indogu en ,iktals eN .ijaćejso ujamižorp molejit mivogejn s ujnečous u ,adas em okat ,emoktals op ilajnam i ujžarpiš u es ilavirkas ,anivogrt zi ešiktals ilark inelam oak aj i ivtrm ćev das jom oms otš oaK .medark en ad a ugom en ila ,mešip i ej aJ .ačirp ajom tsej unitsiu ovO ___________________________________* * * .atarb govtrm derop dop an adap i ubos u adapu aneT .ilunemops i ćev ag oms otš oak okano omizalan ariD i adikerp ejnazrt es oroksU .ejots ino ,en ,ariD zi udiaN ujangzi ,ukvolo edavzi adžom ad ,ćomopu ečaksu en oktin šab ama ,oktiN .olam šoj es esert i kasert zu adap riD .ecijnšidres enlatnem evogejn od tup jovs izalan evalg evoriD azi ukarz u otsejmu akvolo i asoak ujiroet ećerkop ebos ećavaps zi ajicarbiv adžom ,ajađagod tarbo inavikečoeN .amacijobuomas gonejnejiman agono do urejms mejičagurd u ukvolo itunerkaz amerps es riD .amičo ukvolo avažilbrip riD .oko u itibaz uj is eć ad mobdejmrip itilašan es ilež i ukvolo amizu riD .ujusipo ot im okat ,ulz op olšop ej otšeN .ulz op olšop otšen ej dak ,ut ej otš oinub in ejin oktin es ila ,oavzop in ejin oktin ovarpaz ujok ibert jovon joken initsič an ecvo ejivd s urof uno oavadorp i oicab aj ondovan ag mas ujok u erped zi oašazi olam ončanok i mokvolo s oargi es okak im ujačirP .coh tsop mašuls evs ot aj i ,iksvoriDdan ,navarandan ,iksdujldaN .kirk eripod akvarob gonvend zi ićonop ejilsop nadej U .akos olam encug onemervop i ;aćičnis adžom ,atat itib eć riD – alap i tset alivarpan sanad ,anitsi ,ej ajok ,ijnaV ,atoviž ivabujl jojovs o ajlšimzar ,mokvolo argi es no ,agot otsejmU .anerI ej avoriD .aj meraB .ominogorp šoj hi rej ,itunemops ećen ejdvo es ejok eno ominogorp im i otš oak onšejpsuzeb amanidog ćev enogorp san ejok eno itungejbzi itašukop i ejilimaf itargi es abert ,žum itib abert ,otšen tirabz abert sanad ,idul oms sanad ,omičrm im sanaD .sanad en ila ,vakat ej riD .uvalg az moksov gonejlpeljirp akul olam udiv u hejimso i aćipatš hinals ecičerv zi ćipatš inals – ekur i ami ,akčrh govoknarB evalg s ekald irt-ejivd – usok ami ćev udiaN .argi šoj es riD a ,enidog evo hijndaz ,atas alop hišan an movI s mizaldo i aj 03:00 oko ejdgeN .enpitšu i edarkirp olam okavs es im avI a ,)itanzas in ećen a ,anz en šoj riD ot ila ,aknarB( akčed ilavž aneT .udiaN aS .mokvolo as argi es riD .icinomrah an marivs i udaN mičajnetsrp ad ićelsim ukjlitejvs macrp ,ecičag madiks ,mišup ,mejip ,ačapulg rap milavžaz aj ,edi itraP .oibujlop mondej ed mas otš ititsorpo ećen i ejin adakin im riD i ,ej atahab i 71 ami aneT .udraobetaks an izov es ogen ariduts en i ej nelsopazen i enidog 32 ,ej oami ,ami riD .ajletajirp gokčindejaz gotsi dok mulut itsi an ilšod onsejit okat ote šab us ad olidogod ot es okak ićujatip es ejobo ,umulut an ket es ujanzoperp ,onjačuls oak ,i ,ejinsak atunim tep ežits ,aneT ,artses avoriD .amacinepets es mejnipsu i ezerb dopsi otua marikraP .aknarB dok mulut an omežits aj i riD 00:21 okO ___________________________________* * * .udiaN ... ?agoK .uj omeć tidavzi ,uder u itib eć evs ,aneT ,es irimS ?ićer otš ,enarts egurd s A .ićadaz jot u irbod-en onebej us ilib ,inerksi onuptop ečapad omedub aD .onšejpsu otiboso en ila ,ej us ilavirimS .artses avoriD .čalp ouč es inijlad U _____?ivrk icalm u udop an ižel riD otšaZ _____?rečev ulejic oargi es mojok s akvolo apulg avogejn ano ej ejdG - .udiaN ej otš ujanz en ,onvaraN .alicebmi oak ujadelg em enem oko idujl a ,udiaN ej ejdg i udop an ižel riD otšaz matiP .opulgirp olamop maćejso es onemervotsi i 'olidogod es otš' matip aj a ,akvarob gonvend udop an ivrk ivkol u ižel dnerf ijlobjan joM ... )masin( ... .vatrm ej dnerf ijlobjan jom ,onravts ,eN .ajnavotejvas gokšolohisp gonjartogud nokan oakets kinećapan ej ijok rim olirimenzu ib otš otšen idogod en es ad ,deb edub en mončitod ad emot ak oavarejmsu rovogzar es ageč nokan ,mocinečer motsi itsonrozop enup ujnamirp o amijnatšam minboso u olačuvz looc ot ej okaK _____.vatrm ej dnerf ijlobjan joM ___________________________________* * * _____Moj najbolji frend nije mrtav. Ubit ću ga ... _____Moj najbolji frend nije mrtav, a ja se osjećam kao debil. I to mi i govore. Dee-bil. Osim toga, uključuju video, dok se Dir diže i briše ciklu i kečap s majice, odlazi po krpu, grli me, smije se, ponovno je živ i šapće mi nešto na uho, tako da samo ja čujem, jer je samo meni namijenjeno i jer samo ja mogu shvatiti. ___(I ako sada imate potrebu zamisliti da je to što mi je šapnuo posebno dramatično, ___znakovito, a ne tek jedan «sic!», samo izvolite, jer i jest.) _____Sjedaju oko mene, pale video, hrčak izletava iz sobe, a par u kutu nastavlja kao da se apsolutno ništa nije dogodilo. _____Kamera je povezana s videom, video je povezan sa playstationom koji je povezan s dvd-om koji ima izlaze u surround sistem koji okružuje veselu družinu koja mi je priredila near-heart-attack iskustvo, a Dir ulazi obrisan i sa novom majicom na sebi i nekom svjesnošću ozbiljnosti situacije, ne moje nego njegove, ali ipak sa smiješkom, makar lažnim, na licu, ironično baca Naidu kroz prozor i pali kameru. Ovo nije bio njegov plan. _____Smrdi po Branku, ali je njegov stan, pa nekako više sumnjam na Jureta. Smrdljivec jedan ... joj, dečki, baš ste me nasamarili – mislio sam da mi je najbolji frend mrtav i još ste me snimili kako ševim Ivu i sada svi gledamo moju uzdignutu kitu kako prodire u njezino pozivajuće otvoreno tijelo, moj ud kako se gubi u svetosti njezine pičke, ona se skanjuje, krvari, ima mengu, krvari po krevetu, Branko pizdi, nju boli i sve više se uvija od osjećaja neugode nego zadovoljstva, ali ipak uživa na mentalnoj bazi. Ispunih, bivah ispunjena, kako to lijepo zvuči. _____Krv je sada posvuda, prava krv, ali svi gledaju sa guštom. I žensko i muško. I Dirova sestra, i Dir. Hrčak se vraća odnekud sa komadom salate u ustima, a ja mislim da li ovdje uopće ima nekoga tko misli da je ovo što radimo nemoralno prema curi koja je meni dala pičke iz čiste kolegijalnosti i koja nije računala na to da će se tulum nedugo nakon što ona ode pretvoriti u video-orgiju. Uskoro su već svjetla ugašena, pive u rukama, kite svih mojih prijatelja i neprijatelja uzdignute, i nakon što završi moja sramota, uživanje se nastavlja sa sljedećim pornićem, a ja odlazim u kuhinju. Almu sam jebao, Irena mi je pušila, Tenu žvalio, Nadu probao, s Brankom se hvatao u mraku, blizanke su mi dale sisa, Juretovu curu nataknem svakog mjeseca dvaput, Ana i Ana-Marija su lezbe i jednom su me pozvale, druga Ana mi se upucava od trećeg osnovne, Ksenija me stalno šlata, sa Majom sam hodao tri godine, sa Katarinom dva mjeseca, a Vesnu nikako da zguzim. Ona voli samo odostraga, ali me se boji. Ostale su uvijek u planu, a one koje ne znam me znaju odnekud. A sad me svi znaju. Ništa, nema veze s idejom, samo rezimiram ... ___________________________________* * * U kuhinji uzimam čašu gustog soka i hladnim znojem obliven gledam u pločice. Dir ulazi, kao što sam i očekivao. ___- Jel se ljutiš? ___- Da. ___- Jako? ___- Da. ___- Sorry. ___- Znam. ___- Morao sam. ___- Znam. ___- Ne zbog njih. ___- Znam. ___- Niti zbog tebe. ___- Nego? ___- Zbog sebe. ___- Zašto? ___- Da vidim. ___- I, jesi vidio? ___- Ne. ___- Kako ne? ___- Laž. ___- Ma daj, pa sis ti se bacila. ___- Rekao sam joj. ___- Pa nisu valjda svi zn... ___- Nisu. ___- I, što sad? ___- Moram ponovno. ___- Sad? ___- Sad il nikad. ___- Ali nema povratka. ___- Jel me vidiš da se osvrćem? ___- Ozbiljno. ___- Čekaj, ti to ozbiljno? (stalno me cima) ___- Najozbiljnije. ___- A mali? ___- Pa što misliš zašto to radim? ___- Pa tvoj je. ___- Znam. ___- I ona te voli. ___- I to znam. ___- Pa onda? ___- Pa, ja ne volim sebe. ___- Sereš. ___- Ozbiljno. ___- Ali, pa Naidu te voli. ___- Ali je ne volim kao tebe. Ona mi to nije mogla učiniti. Ti možeš. ___- ___- ___- ___- ___- ___- Dobro. ___- Ozbiljno? ___- Ne, serem ti. Da, ozbiljno. ___- On me ne smije znati. On ne bi smio ni postojati. ___- Znam. ___- Ne tako, nego ne ovdje. On mora otići u zoološki vrt sam i shvatiti. ___- E sad ga stvarno sereš, jel ti to ozbiljno? ___- Pogledaj me. ___- Evo. ___- A sad to napravi. ___- Kako? ___- Boli me kurac kako. Uspješno. ___- A Vanja? ___- Ti. ___- Ja? ___- Ti. Ako nećeš, kužim, ali ti. ___- Aha. ___- Gle, nećeš skužiti još barem pedeset godina, ali ni ne očekujem da skužiš. Nije bed. ___- Aha. ___- Nemoj zasrat kuhinju, trebat će čistit. ___- Okej. 'Jednom kad odrasteš, shvatit ćeš da se tave moraju oprati i izribati temeljito, tako temeljito da njihovim rubom možeš rezati kruh.' – moj tata Eto, to mi je prostrujilo kroz glavu sekundu prije nego što sam zgrabio Brankovu veliku opranu tavu, zamahnuo i njome prerezao Dirov grkljan. Veliki prasac Dir, moj prijatelj, moj brat, moj životni suputnik objesio se zadnjim snagama krvav meni oko koljena i zaplakao. I ja sam plakao, a tako smo ostali nekih pola sata. Preminuo je u dvadeset i sedmoj minuti, a tijelo mu se grčevito držalo moje noge još koje 2-3 minute, ali svaka osjećajnost je nestala. Kao nakon drkanja. A onda ... ___________________________________* * * A onda sam uletio u dnevnu sobu i rekao: 'Pogodite šta, Dir se ubio ...', prevrtio svoj pornić, uzeo pivu, pogladio hrčka i zaspao. Sutra će trebat čistit. A moram i nazvati Vanju. 2003. |
29.10.2006., nedjelja
Titranje
Svoju nepoćudnost da bude tu ublažava riječima ne bih bila tu. Trese se i bježim dalje. Mirko je htio jašiti konja. Na kraju je konj jašio njega. Ja nisam ostao, a prepoznala me samo po lažnom osmijehu sigurnosti. Deset godina kasnije, u Pragu. Bijedne riječi, samo njezine naborane grudi i moj plahi pešo. Pokušava ga staviti u usta, ispada joj na cike. Smijući se pitamo a jese sjećaš ono kad smo, nismo. Sjećaš li se ičega? Ničega. Dobro, ni ja. Tko si ti? 2004. |
26.10.2006., četvrtak
Ama mama
Ama mama je pjesma koju sam pisao točno jednu minutu. Mogu reći da sam iznimno zadovoljan ovom pjesmom. Svojom pjesmom. Napisanom mojom rukom. Na hartiji mojeg sunčanog cvijeta. Sa Orijenta. 2003. |
24.09.2006., nedjelja
Ljudska priroda je zajebana stvar
Idilu šuštanje prekida ptica, elektrane ropot u pozadini i u daljini poneki ambijentalni zvuk. Sve ostalo smo ugasili pa opet, već dvjesto godina ovaj grad nije vidio tišinu. Sada sustani, popostani, razmisli i domisli; naći ćemo način da mi svatko milo dođe, svima će nam biti drago što je svima nama drago, naše blago biti će blago retardirano, ali svima nama drago. Sada sustanem, promislim, domislim se doskočici i onda svoj red čekam pedeset božjih godina, a da mi je ponovno blagog našeg Gospodina ... Svinjski smo se govnima u svemu mi usvinjili, pet i po tisućljeća smo se svinjcem za čast svinjskog govna ganjali, a sad bi se izvinili?! Svinjski smo se usvinjili i sada odjednom ne želimo biti, ali jesmo, svinje. |
20.09.2006., srijeda
Predaja
Nešto se dogodilo. Spremam se na počinak, razmičem zavjese, jutra … nema. Ptice šute, Iz pekare ne dolaze štruce, Na ulici nema kokoši, Zora kasni. Jedan auto je projurio pored mog prozora, brzo, Ispod olujnih oblaka koji su se spuštali sve niže … Vječna noć. … Nije to tô bez sumraka. 2003. |
16.09.2006., subota
Ljeto
Režao sam na psa nekih petnaest minuta dok me on čudno gledao ispod obrva i konačno izmožden i tobože uvrijeđen, odšepao dalje, iako mu, koliko se sjećam, nisam zadao neke ozbiljnije ozljede. Ma što, skoro da ga nisam ni pipnuo. Ništa. Naravno, to nije ono što su susjedi zamislili. Oni su se derali sa prozora da prestanem gnjaviti psa, mora na večeru, ali tog sam dana odlučio biti odvažan i nastavio režati na njihovog najboljeg prijatelja dok su me oni gađali pilećim kostima. Na trgu nikoga, ulice su bile prazne, a ja sam se počeo osjećati kao Pale, sam na svijetu, dok se negdje u mojoj blizini nije pojavio rezak zvuk policijskog walkie-talkiea, a njegov pozamašan vlasnik zaključio da sam sumnjiv i priveo me za zabavu. Dalje sam se vozio, kao nekakav zločinac, dok su se okolo, po dvorištima, djeca bezbrižno igrala svojim hula-hopovima, koje, usput budi rečeno, nikad nisam naučio okretati. Stalno su mi bježali. Pokušao sam dobaciti nešto kao “Slatka deca …” ne bi li ublažio, tko zna, možda pravedan gnjev starog milicionera. Brko mi je kratko odvratio prezirnim slijeganjem brka. Usput, usput se događalo valjda ono isto što se događa svakodnevno u policijskim autima – nekoliko kurvi je pljunulo pola dnevne zarade, jedna ono što joj je Mile ubacio u grlo, par propalica je došlo sa dnevnim izvješćima, jedan od njih samo kao propalica i smjestio se neobično i neugodno blizu meni, a Mile je popušio dvije kutije crvenog Marlbora i vozio neoprezno. Nema ničeg romantičnog u romantiziranju prikaza policijskog života. Nema tu, prema njima, nikakvog poštovanja, ne može biti poštovanja prema čuvarima, od čuvara se skriva, čuvari te mogu uhvatiti, kao mene sada Pajo i prirediti ti razne neugodnosti. I policajci su svjesni svojeg nezavidnog položaja. Pola ih eskapira, trećina nema muda, a ostali samo gruntaju o penziji i ribama. U daljini kuckanje pišaćih mašina, u ispitivaonici ustajao zadah znoja i glupog vjerovanja u nadmoćnost nad državom, koji sam donio sa sobom iz svoga djetinjstva. U kutu sobe, na podu, mrtav smrdljivac, a u kutu sobe, na vrhu sobe, mrtav pauk uhvaćen u vlastitu mrežu, na vrata ulazi drot i gleda me odmah ravno u oči. Da pita kao, je l’ bi pušio. Rek’o ja da bih, ali pizda ne da, misli me slomiti. Ja njega gledam ravno u oči, on mene gleda ravno u oči, pa me mazne novinom. Dalje gledam u pod pa me opet mazne novinom jer mu ne gledam u oči, jesam li muško, jesam li pička, jesam li uopće Hrvat?! Kad počnem treptati, uzima stolicu i lomi je na dva dijela. Ja ga pitam zašto je to napravio i tek na ‘napr…’ shvaćam koliko je moje pitanje smiješno i nepotrebno. Polovica stolice završava na mojoj glavi, a ja se malo priupitam, za sebe, naravno, koliko je ovo što se upravo dogodilo, legalno i po zakonu. Ono što me zapravo zasmetalo kod situacije je bahatost dežurnog organa, njegova slutnja da ja želim iver veličine svojeg najdužeg prsta zaboden u svoju očnu duplju. Samo, odmah i pomislim kako je ta njegova radnja malo utjecala na moje zdravlje. Po svoj prilici, prodiranjem ivera u moj cranium, ja sam sad već trebao biti mrtav ili u najmanju ruku teško oštećen. Ne, izgleda da mi nije ništa. Zanimljivo. Radim pokus. Bacam se na murjaka kao divljak, uzimam mu pištolj i pucam si u prepone. Ništa. Ni svrb. Stojim pred pajkanom bez jaja, dok mi se kurac smiješno mota po hlačama. Ništa. Krv pršti svuda okolo, po stolici, po komadima polomljene stolice, po stolu, po detektivu, po onome što je ostalo od moje očne jabučice na podu. Stvarno ne kužim. Zadnji utorak, kad sam se zajebavao sa Markom, ogrebao sam koljeno koje je boljelo pet dana. Sada evo nabijam trbuhom u kraj stola i ništa. Ni on ne shvaća, sluga pravde. Ostavlja me dok si ja razbijam zube o zid. Onako, ima nešto zabavno u tome. Nos si otkidam pomoću hrđave kvake. Ludilo … Policajac odlazi i vraća se sa kolegama. Nose palice, pendreke i poneki čekić. Ja im se prepuštam, čak im i dajem povoda, zalijećem se u njih i nalijećem na tupe predmete koji postoje u svakoj policijskoj postaji, okrećem drugi obraz dok mi lome prvi, i osjećam se prokleto anarhično. Pokušavaju stvarno sve. Ubrzo prestaju sa hladnim oružjem i vade pištolje. Zid iza mene ocrtava moj krvavi lik dok me, pritisnutog uza zid iza mene naizmjenično i nasumce gađaju po tijelu. Dolazi i sačmarica. Režu mi uši. Sjekirom komadaju ruke i noge, ali ništa. Iz rupe koju su napravili na mojem torzu vade organe i gaze ih na linoleumu, što i nije tako lagan posao. A meni to dosadi, pa išetam iz sobe dok mi najveći od njih, Ivan, čupa rebra. Francuskim ključem. Prolazeći kroz postaju nekako primjećujem kako mi je u neku ruku zapravo žao tih ljudi koji sad upravo moraju gaziti moju gušteraču i bubrege ne bi li zaradili neku crkavicu kako bi prehranili obitelj. Oni nisu krivi, nema tog čovjeka koji bi odbio malo moći (u situaciji kad mu je prava, njemu namijenjena budućnost daleka) ponuđene na plavom pladnju, uz oružje, simbol i lisice. Tuku me posvuda, po wc-ima, po ćelijama, moji se dijelovi nalaze u svakom dijelu te sobe i nikakva čuda kemije neće moći izbrisati toliko krvi, isto kao što nikakva čuda državne diplomacije ne mogu izbrisati onoliko krvi. Tuku me i dok idem prema njima, gubim figuru, za mnom ostaju kosti, tkivo, još ono malo krvi i doručak, ali ja prolazim kroz, sad posve pogrešnog naziva, prepreke. Izlazeći iz stanice, primjećujem koliko se svijet promijenio otkako sam u nju bio doveden. Sunce sija jače i prži mi mozak koji leži u nekom grmu, svježi zrak mi struji kroz pluća, to jest ono što je od njih ostalo, i da mi nos nije zapeo na kvaki, mogao bih ga mirisati. Okolo se igraju djeca i mali Jurica praćkom pogađa zadnje moje, moje sluzavo srce koje završava na vjetrobranu neke vespe. Ja nestajem dok se oko mene vrzmaju šerifi ovog pitomog zapada i uvjeravaju se da me nema. Zovu okolo svojim walkie-talkiejima i mobitelima, planiraju drastičnu sanaciju zidova, planiraju uzmak, planiraju toplu večeru ili kakav vrući spoj. Stručnjak kojeg zovu u ovakvim slučajevima daje im svoj stručan, neslužben savjet i uzima svoj pristojan, neslužben honorar u ruku, a zatim u džep, gubi se u masi i odlazi u svijet po zadovoljstvo u isprici da je obavio svoju građansku dužnost. A ovdje je mračno. Svoj kraj naslućujem. Veliki šef policijskog svijeta otvara moj novčanik, prima moj duh i rasplinjuje ga u peći dok ja kroz zadnje poglede u stvarni i nestvarni svijet razmišljam na kojim bi sve emisijama bio da mediji nisu na odmoru. 2003. |
12.09.2006., utorak
Stoka
Gledam ih. U mome vrtu, oko kuće, U uskim redovima, U bijesnom naguravanju tijela i sjaja, U liftu. Švercam se, idem stepenicama. Proždiru te kao da nema sutra, Jedu i zadnju mrlju na svom Popločanom putu do sljedeće prilike, Klanjajujući se celuloidnom bogu. Mali hipopotamići. Mali, gladni hipopotamići. Svi žele u zvijezde … _________________________nitko do njih. 2003. |
10.09.2006., nedjelja
Hajde
Nasmij svoje lice Nasmij mi se dok ti traje prekid noći Pogledaj me kao životinju i uništi me sobom Izreži mi srce i baci ga bijesnim psima Izvadi mi ponos i loptaj se njime po dvorištu Udari me sobom, udari me jako, ravno u žile, neka mrem Neka nestajem pod tvojim bijesom Neka mi glava trune Završi me, ubij me, neka me uz tebe ne postoji Imaj me za olakšanje, imaj me za nagon Neka te ne brine ni krv ni znoj Neka te bude dok mene ne bude Ubojice zelenih očiju Neka te bude uz mene dok izdišem, Dođi mi … Samo … Dođi mi naga. 2003. |
07.09.2006., četvrtak
Odrastanje
Svjetlo u daljini, Svjetlo u blizini. Svjetlo u daljini odgovara prema svjetlu u blizini isto kao što majka grlica odgovara prema sitnom potomstvu, ono štiti, proživljava istu ljubav, i isti osjećaj erosa kao i svjetlo u blizini. Svjetlo sija kao mjesec nad Karpatima, kao život u svemiru, kao nemir u miru, kao mir u nemiru, svjetlo, manje, se više ne odnosi prema, većem, svjetlu, ali veće sjaji dalje i eksplodira u tisuću boja radosti koje prekriju mrku noć svega i ne bi više mraka … 2003. tata, probavam … |
06.09.2006., srijeda
BIG FAT ...
Sada ću vam lagati. Ne zato što to želim ili zato što me vlastita spoznaja istine ne zadovoljava, ne, lagati ću vam zato što je to u mojoj prirodi, u prirodi svojstvenoj izmišljanju te je tako sve ovo što ću vam ispričati, izlagati, zapravo jedna velika masna laž. Iliti priča. Književnici lažu i ne dajte da vas zavaraju kad kažu da je Majstor na nebesima i da je K. zapravo živ, nego se upitajte za koga to oni pišu … _____Kad saznate odgovor na to pitanje, proglasite se svecem, opasnim Atilom Božjim Bičem sa zadaćom da uništi jednu granu umjetnosti, izrekavši odgovor na pitanje postavljano tek u beznačajnim filozofskim raspravama koje ionako nisu imale konkluziju dostojnu teme koje su se pačale. Književnici pišu za sebe. Književnost je laž, velika indoktrinirana skripta po kojoj se studenti (Tolstoj, Dostojevski, Goethe) slabo snalaze, nego ponekad ubacuju nehotično i vlastite glupe stavove, umjesto da budu dosljedni i lažu kroz zube. _____Ne zna se tko je prvi počeo ... eto, tako će početi moja mala pripovijetka (ne zvuči li ova riječ odviše ruski?), kad konačno razgraničim s problemom same profesije koje se dotikavljem motikom nepouzdane bahatosti mladog poete, kakav jesam, to jest, kakvim se smatram, a ne zna se ni tko je prvi počeo, tko je zamijesio to prvo tijesto za lazanje danas pune svakojakog smeća, od šunda, Harry Pottera, predivnih opisa pejzaža domaćih autora i nikad zaboravljenog i toliko puta spominjanog fanatika, fantaza, TOLKIENA – glavom. Dakle, ne zna se tko je prvi počeo, Mirko ili Marko, ali problem je bio tu i morao se riješiti. Autić je bio sjajan, blještao je na suncu kao dobro ulaštena opeka premazana glinom i čekao znak za start. Mirko je aperkatom razbio Marku čeljust i potrčao u susret boljem životu, a Marko je do kraja života trčao okolo sa protezom. Autić je kasnije završio pod usisivačem, Mirkova majka nema živaca za klince, a Mirko je postao najveći faker u svojoj ulici i već s trinaest godina bario trebe po cijelom Zagreb-begu. _____S druge strane, ulice, Marko je rastao odbačen od ženskog roda, ismijavan od muškog, margina zdravog razmišljanja i sažaljevanja Wertherovskog na kojoj se, međutim, nitko ne zaustavlja predugo nego kreće za boljim životom i ljubi Sunce koje ga opija i daje mu život. _____Marko, ne, Marko u Sunce nije gledao, gledao je u pod, i škljockao protezom, stvarajući pritom najrazličitije zvukove, što ga je dovelo do stadija apatije pri kojem je jedino privlačio žohare. Jedan žohar, 23g, naselio se u njegovoj desnoj ušnoj resici i tamo ostvario plodnu karijeru prodavača ušnog znoja ostalim građanima Žohar-bega, a Marko je počinio samoubojstvo u osamnaestoj godini, kad mu je proteza zapela za donju usnu Sanje F., studentice prava, kojoj je pružao usluge kunilingusa. Sačmaricom, uza zid galerije moderne umjetnosti, i nitko ga nije dirao pet dana, sve dok nije počeo zaudarati, jerbo mišljahu da je dio izložbe. I što sad? Pitao bi se njemački Weltschmerzist, suočen sa samoumorstvom glavnog jadnog lika i vjerojatno bi prestao tipkati po svojem prastarom pisaćem stroju, jer su ostali likovi, blago rečeno – za kurac. 1/ Mirko - provincijalac jedan običan, nedostojan pažnje jednog lašca, ovaj, književnika, nikad neće imati problema, oženit će se kćerkom generalnog direktora Glumina banke i voziti raznovrsne marke njemačkih automobila do kraja života ... 2/ 23g - žohar, smrdljiva beštija, kolonizator, prodavač ušnog znoja, ali neprikladan za daljnji nastavak pripovijedanja uslijed pretjerane ofucanosti već izlizane teme mikrosvijeta u svijetu. 3/ Sanja F. - studentica prava 4/ MEKENŠMEKER - Markov izmišljeni prijatelj, ne spominjan zato što je izmišljen, nepostojeći jer je Markovom smrću kao plod njegove mašte iščezao iz etera. 5/ Objektivni promatrač - jadnik mali zbunjeni, savršen za obradu, ali nesposoban za išta - cca. 556 stranica - dosadno, preskočimo, zašto da ne? 6/ Keyser Soze/ikona - sveprisutan lik koji kao takav egzistira samo u mozgovima demijurga koji su ga iz zraka rasplinuli, a na kraju se pojavljuje u obliku najneočekivanijeg živog lika, što bi ovom prilikom vjerojatno bio opet žohar, pa ćemo i njega odbaciti ... 7/ Mirkova majka - hmmm ... Mirkova majka, gospođa Suzzane Schreck, za život je čistila zahode. Nije ništa loše u kvazi egzistenciji, daleko od toga, no profesija usko vezana uz nečiji analni otvor nije možda najreprezentativnija. Mirko je zato i bio takav kakav je bio, usran, ali pustimo njega neka mrči svoje kurvice, nas zanima mama. _____“Ja sam cura za sve”, pjevala je u ritmu Maje Blagdan, estradne fufice koja je već dugo u banani i jedino spominjanje imena njenog je u vezi s možebitnim poziranjem za Playboy, list koji Suzzanin muž, Mirko stariji, redovito kupuje i svaki put kad čuje svoju posranu suprugu čistačicu kako pjevuši 'JA SAM CURA ZA SVE', on se napali, a kako ne žele imati još djece, a nemaju para za gumice, Mirko stariji drka. Ponekad drka i sa sinom, uči ga trikovima i pokazuje mu kako najbolje pozicionirati kurac da se spermom pogodi sredina ogledala, koju kasnije zdušno pere Suzzane Schreck. Barem nisu govna, misli ona, ne bih mogla podnijeti da još moram i kući govna čistiti, pa za to služe kućne pomoćnice, zaboga … _____prisjetila se naime jedne meksikanske serije u kojoj el Consuelo mašta o boljem _____životu od čišćenja konjskih fekalija - izmeta, i pjevuši, pa je povezala vlastitu usranu _____situaciju sa sapunicom telenovelom fuj fuj serijom dugom ko kita Rocca Sifredija, a _____Suzzani Schreck ipak dragoj. Svakog jutra, Mirko stariji, Suzzanin muž, odlazi na posao pročišćivača filtera za kavu i ostavlja ženu kući samu da se spremi za posao, uzme govnastu krpu i Tide Tix sjaj bez napora, i hitrim korakom požuri ususret svojoj neumitnoj sudbini, živom govnu od života. Usput pjeva 'JA SAM CURA ZA SVE', sve dok jednog dana ne završi u mrtvačnici, a on u zatvoru. _____15/07/2001/ - M.S. (56) uhićen je sinoć nakon što je nasilno i bezočno silovao _____žensku personu S.S. (45), za koju se kasnije ispostavilo da je ustvari njegova _____vlastita žena, omiljena lokalna čistačica zahoda. M.S.-ov a jedina obrana bila je ta da _____je njegova žena, a zaskočio ju je u tamnom, mračnom prolazu, pjevala pjesmu 'JA _____SAM CURA ZA SVE' (obradu slavne pjesme ‘It’s in his kiss’, poznate Cher), bivše _____estradne umjetnice, danas dizajnerice Maje Blagdan, čime je on postao napaljen _____tijekom godina. Sud je odbacio takav pristup problemu, tumačeći kako pjesma u _____kojoj se navodi, dapače explicite želja za seksom, ne može biti odgovorna za _____postupke zvjerstva bilo kojeg muškarca. Mirko stariji umro je u bolnici, Suzzane Schreck još prije, Mirko je naslijedio njihov fond za nuždu od 12 milijuna dolara i živio sretno do kraja života, 23g se zamjerio jednom skakavcu, prodavši mu mačji znoj i završio pod kosilicom, a objektivni pripovjedač odlučio svoj život skončati okrutno i neobično tek nakon 113 godina, metodom bungee jumpinga bez užeta. Te daleke, 2116. godine, revival grupa stare, dobre pop atrakcije Atomic Kitten kao svoj najnoviji hit obradila je nepoznatu pjesmu (obradu poznate pjesme poznate pjevačice) nepoznate artistice sa Balkana, riječima 'XX XXX XXXX XX XXX', dolar je kolabirao, korzeti ponovno ušli u modu, a književnici prestali lagati. 2003. |
03.09.2006., nedjelja
Noću
Noću je hladno, hladnije. I samo ja i ja i ono dvoje u autu znamo da smo tu. Crni špijun s neba nas samo promatra. Mjehurići se mreškaju i prijete, kao i vjetar što suče niz promenadu, da će me odnijeti. Tamo su kule i vjetrenjače i zvijezde avio-piloti i svi oni ponešto streme gore, ja sam jadan, možete me ponijeti … 2004. |
01.09.2006., petak
Sophistia
_____U trećem traženju sebe sama, davne neke u vremenu godine, Filip Poklepović kontaktirao je, bez obzira na sve negativne konotacije, Ured za Posvemašnje Informacije, plativši usput početnih 150 kreditona za troškove prijevoza i održavanja njega samog u Centralnom Kompleksu za Znanje i rezignirano sasuo sebi pucanj sačme iz prastare, prepiljene sačmarice u usta. Za nekih petnaest minuta, obližnja je jedinica pokupila njegovo tijelo, auru, dušu, sebstvo i predala ih u obližnju usisnu cijev … To je tih dekada bila moda. Praktično, utemeljeno metodom tko zna kakvih divljački, međutim duhovno nastrojenih plemena. _____Točno, zapravo dva dana prije Filipove ejakulacije u nesvijest, prije 50 godina, smiješno je biće čudnih sklonosti ka onaniranju, u podrumu svoje jahte aktiviralo zraku, koju je kasnije zvalo “ja-zrakom” (“I-beam”), a koja je, usmjerena na najdražeg papagaja, manifestirala svoju snagu u činjenici da je nesretna ptičurina prograktala “ergo sum” i našla svoj kraj u kutiji ptičje hrane Kriki, gdje se, nakon kojih 30-ak sekundi, ugušila. Zvijezda je bila rođena. Ludilo je pušteno s lanca, lav više ne spava i možete ga slobodno dirati svaki dan od 00-24 po prepovoljnim cijenama. _____Zvuči neobično da se to sve tako instantno dogodilo, najviše recimo čitaocu iz prošlosti, no, uzimajući u obzir njihov sam, historijsko registrirani turbo-hiper napredak tehnologije i mržnje spram savjesti i zdravom razumu, možete zamisliti koliko je malo vremena trebalo nama te neke davne u vremenu godine za transformaciju. Vijest je bila odaslana i u roku od nekoliko, možda 3 minute, medije su preplavile kampanje, dokumentarci, reklame, istraživanja i brojne molbe vladi da usvoji novi, poboljšani sustav. Premijer je odgovorio u roku jedne minute pozivom u studio. Odgovorio bi i brže da njegova kćerka nije upravo vodila ljubav preko telefona. Nesretni čelnik kozmotske vlade obrisao je kćerkin ljubavni sok sa svoje brade i krenuo, kao i 65 milijardi ostalih prema, prije nekoliko sekundi dovršenom, Centralnom Centru. _____Instant-znanje je zavladalo. Trinaestog osmog, četvrtog mjeseca dinamičnjaka, te daleke godine, 65 milijardi ljudi postalo je prosvijećeno. Idući dan opet. Pa opet. Pa opet, cijeli sljedeći tjedan, svaki dan u isto vrijeme, pa i cijeli mjesec dinamičnjar, dok nisu zastali. Višestruko prosvjećeni, napinjani do zadnjih granica, punjeni fascinantnim brojevima milijardi podataka, dovedeni do 100 i 3 i pol posto iskoristivosti, mozgovi, ti strojevi bogova na pragu težeg šiza, eksplodirali su simultano, istovremeno, po cijeloj zemlji i čuo se samo zuj žohara. _____Ubrzo je automatski, predefinirani poziv u slučaju opasnosti probudio Boga 3, koji je, za jako malo vremena, pauzu za kavu, puš-pauzu, piš-pauzu, petominutni film, stvorio novog Adama, uzeo mu četiri rebra i stvorio novu Evu i ostavio ih promrzle između nebodera jednog mrtvog grada na mrtvoj Zemlji da počnu ponovno. Adam je idućih deset godina jeo hamburgere, igrao footskull i pušio sebi kurac, a Eva je samooplodnjom narodila dovoljno djece da repopulira jedan omanji grad od kojih 5 milijuna stanovnika. Dobivši upute od vijeća Anđela, aktivirala je tajanstveni stroj ponovno i ograničila broj spoznaji na jedan uz automatsku uklonu subjektovog objekta iz postojanja. Broj spoznavanja se ograničio, postupno su se i muškarci uključili u društvo, edukacijom starog tipa, naravno, i život je ponovno poprimio obzore koje je imao prije subapokalipse. _____U toj aktualiziranoj, realnosti bližoj utopiji, vidimo našeg tragičnog junaka Filipa Poklepovića kao komad mesa u transportu amazonijskim svinjama za napoj. Njegov doprinos svijetu i životu sastojao se u izvršavanju posla unosa na mjestu 20365b obližnjeg kateheta za polaznika broj 303 Marka Marića, uz kvartalne pauze za uživanje svakih 3 sata. Bio je nesvjesno sretan, “veseljak” dapače, dečko iz kvarta koji bi za zabavu “pobio tridesetak dvonožaca” iz “druge” zgrade i izvukao se na temelju ljubavi prema performerskoj umjetnosti. Imao je nekoliko žena negdje, nije bio neki preveliki zavodnik, i podosta djece, većinom u kvadrantu B6, i redovito je davao priloge Crkvi. Imao je, doduše, nekih problema s policijom desne koalicije, ali je, povukavši par veza sredio odbacivanje smaknuća i nastavio svoj besmisleni život. _____Kad je došao kući, ponovno je zaboravio svoj servisni broj, jedino obvezujuće za život; gubljenje tog broja iz uma predstavljalo je grešku koja se mogla ispraviti tek ponovnim prisjećanjem istog; i, zaključan izvana, shvatio da je vrijeme da nešto promijeni i otišao tamo gdje svi idu, kad-tad. Mjesto koje je je postojalo oduvijek, činilo im se tako, a nije bilo išta od onoga što je bilo prije pada. I sad, dok ga gledamo u kocki sušenog mesa, kako prolazi cestom prema farmi, zapitajmo se umjesto “zašto?”, zapitajmo se radije “zbog čega?”. Odgovor nam je stigao faksom prije pet sekundi – lakše je bilo umrijeti i postati bogom nego toliko razmišljati … 2003. |
30.08.2006., srijeda
Boljoljeđa
Da sam bahat?! Ja sam sakat. Lakat mi je nešto kraći. A desna ruka ide lijevo, vjeđe moje tiču pete. Sav sam se izvitopirio, kao tepih kad me tepu, da mi kažu di da tuku da im ravan pružim ruku, da me samo malo slome ... Udarajte, zlotvori, prelomite moja leđa, sviđa vam se il' se gadi, radi mene najte straha, nek vas bojazan ne pikla, smeđa krvca kičma pukla, 'z kičme nikla rdeča cikla. Da sam bahat?! Jadan li sam, Tajnim putem ide tat, čovjek kog ni tijelo neće, od ljubavi i jada je raspadnut u komadičke, dijelove mu gaze pičke. 'Ajmo pičke, što je? Da je! Koliko li vas samo ima? Dvjesto malih kineskinja broja neće napumpati, malo vas je, male su vam, sve vas cenzus popišava, broji glava trista blista svaka isto, svaka i najmanja glava kažu ima svoja prava. Da sam bahat?! Eh da mogu ... previše sam sklon svom bogu. Unutarnjem sebosklonu, samog sebe sebstvotvoru, drskom malom šporkom tvoru ... Trebate me? Jebite se! Ja sam sebi samom svrha. Tko me treba nek me slomi, gibak sam k'o keramika. Sastavite, rastavite, na kvartale moje glave, triklicepse izigrane, kosti mrtve sred oluje, plazmu prizmom zamijenite, gnoj i žuči slatkim sokom, dv'je kamere višnjim okom, podesite kako paše, nek se ljube duše naše! Prilagođen čovječanstvu, uši sve će mene čuti, i blistat ću u svjedočanstvu, i svi će me razumjeti. Tad ću tek k'o nikad prije znat' reć' svijetu što bog snije. |
29.08.2006., utorak
Kiša
Kad je došao kući, Marko P. je iz analnog otvora izvadio teniske loptice, kišobran, toster, polovni golf iz ‘87-e, kolač sa sirom, svijećnjak, dvije perzijske i jednu sijamsku mačku, kućni pribor za prvu pomoć, brazilsku tastaturu, dvanaest svezaka opće enciklopedije, viseći kristalni luster, mir u svijetu, pokvareni daljinski upravljač, dvadeset i jednu podlošku za miša, stari kaput, malo pšenice, mirisne štapiće, dobitnu srećku lota 7/39, policijsku značku, 54-karatni rubin, nekoliko kubanskih cigara, viktorijanski sklopivi krevet za dijete, književne zabilješke Lava N. Tolstoja, odrezanu ljudsku nogu, tri kile šodera, porodicu srdoboljnih ameba, tri telefonske slušalice proizvedene u Tajvanu, naoštrene škare, nazubljeni nož, Malcolma u sredini, puno konfeta, drveni malj za meso, ‘Disertaciju’ grofa Janka Draškovića, posudicu za kečap, svijećnjak, odvijač, čekić, koš za smeće, šalicu ‘Morning Glory’, šaolinski štap za borbu, razmrskanu voodoo figuricu, bezobzirno podjebavanje, prvi kor anđela, Antu Gotovinu, mirisne štapiće, prašinu, audio snimku pjesme ‘Son of a Preacher Man’ Dusty Springfield, inkriminirajuće fotografije lokalnog političara, prekidač za svjetlo, upute za montažu lustera, britvicu, malo sira, nožni palac oslobođenog iračkog taoca, Manerosa – sina staroegipatskoga kralja Seba, 3.5 inčnu floppy disketu sa instalacijskim programom za scanner Visioneer Vx, crvene zavjese, promotivnu vrečicu Mercatone hipermarketa, veliku mapu Hrvatske, igračku, porculansku balerinu, glavu Nike sa Samotrake, postolje za spomenik Stjepanu Radiću, svijećnjak, srednjovjekovni mač, deset ražnjića, naramak grančica, pet kuka za odjeću, šahovsku kulu, klamericu, post-it papiriće, zbirku prve godine magazina za muškarce Playboy, labello, smrdljive čarape, vaginalni iscjedak ženke indijskog risa, 50 kilograma LSD-a, maticu za pumpu, jorkširsku svinju, nekoliko metara izolacijske samoljepljive trake, šifru za Monkey Island 4, oprugu pokvarenog jogi-madraca, porijeklo ljubavi, kapu za tuširanje, kineske štapiće, kutiju ‘Drina’ cigareta, izgubljenu kartu jugoistočne Azije, svoje znojne bokserice, originalni primjerak Orwellove ‘1984.’, punjač za mobitel, pribadače, zmiju otrovnicu, autocestu Zagreb-Karlovac, lijek za AIDS, činele, Husa Hasanefendića, veliki balon ispunjen helijem, dimnjačarev gumb, svijećnjak i svoj lijevi testis, otišao u kuhinju, skuhao kavu, popio kavu, otišao na wc, pokušao opet, prokrvario i skljokao se na pločice. 2003. |
28.08.2006., ponedjeljak
Pravocrtno
_____– Ne, nego hodam po pruzi. Prije deset minuta me pitala “što radiš da se otrijezniš?” i već po treći put joj dajem isti odgovor, ali ona ne odustaje. Možda nije ni registrirala ovo zadnje. Životinje komparatisti, previše slobodnog vremena. OFF:_– Pa donesi više pive jebo ti mater! _____– Pazi, nema otvarača. Jel imaš otvarač? _____– Pas mater, što će ti otvarač ako nemaš pive? Donesi pive. _____– Pa-pa, idem ja kući ljudi. Bok svima! _____– PAPAGENOOOO! PAPAGENOOO! _____– Papčine, ko je pustio Vucu, ujebalo vas more … _____– Pa … paklj … pakljašenvikrizija. Ej, nova riječ! _____– Pass that shit, man! Pass that shit! Ej, jeste gledali Ne budi zao dok … Mogao sam spavati ... Ovo je neki tulum kod nekog ko je frend od nekog ko živi u domu i poznaje Marija Kovača i jebeno svira bas i sad je tu i slini po Martini koja me gleda onim pogledom. “Daj sfejkaj si mi frajer mi se ovaj skine”, ali iako mi je Martina frendica, ono, ma kaj frendica, jebote, ko da mi je buraz već kolko se znamo, ja ne ulijećem. Za petnaest minuta će biti prepijana da se sjeti da će ga poševiti i kasnije to zaboraviti, a ja je podsjetiti. Ne, ja ostajem kod ove druge Martine, ove koja me gleda svojim prekrasnim plavim očima u kojima možeš vidjeti dušu Majke Zemlje i sisama približno iste veličine i slušam. Vrijeme: početak novog, našeg (u, jebate!) milenija. Mjesto: negdje u mraku. _____– Kaj misliš onako, da fakat hodaš po pruzi? Zašto?! _____– Pa … Glupo je, ali ja vjerujem u slušanje. Nisi najpametniji na svijetu da možeš kenjat i kenjat i kenjat i tako dok ne zaspe ili se ne utopi. Umukni, poslušaj što čovjek ima za reći. Svatko ima priču, svatko može biti zanimljiv i od svakoga možeš nešto naučiti. Sjedi, pet! Marko, on ne sluša ljude. On se napuši i priča. Mici razbija lustere. Martina ševi frajere. Ja slušam. A što je najbolja stvar, skužio sam foru do kraja, pa dok slušam istovremeno mogu pasivno, a bome i aktivno, barit pola prostorije. Vidi ga, kako mudro sluša, sigurno razmišlja o nečem, povezuje, analizira, kontemplira, a vidi, ima i dobru guzu, a i oči su mu lijepe, plave, anđeoske, o, pa da …i tako dalje. Samo, problem je što kad-tad moraš nešto i reći. A što da joj kažem na ovo? Ko da ja znam zašto?! Ponekad se opečem sa tim slušanjem. Izgleda da ne možeš baš kod svakog nešto naučiti. Kod Martine se već pržim. Ove druge, sisate. Ova moja, manje sisata, buraz, već se praši s basistom u wc-u. Da netko nije opet pustio Urbana, čulo bi se. Ne, zapravo ne bi. Slušalo bi se, ali se ne bi čulo. _____– Al ne, zapravo, ma kužim ja tebe, ti ideš uzduž, a ne poprijeko. Vidiš, nikad ______-nisam na to tako gledala, da se po tračnicama može ići i uzduž, a ne samo ______-poprijeko. Mislim, uvijek sam ih vidjela kao nešto ljudsko, nešto što je nama ______-svojstveno. A sad, kao da u njima vidim nešto više, kao neki dugi, uzdužni ______-prijelaz u nadljudsko, nad … nad-JA … Ona stvarno ovako priča. Da, ima takvih ljudi. _____– Aha … Srećom, ja imam curu, pa ovo plavooko čudo preko puta mene nije iz nužde, nego iz momentalne pohote koja svakom novom riječi jenjava. Tko uopće pita takva pitanja? Što radiš da se otrijezniš? Boli te kurac kujo što radim, daš pičke, ne daš pičke, odjebi, ćao, bok … Ali ne, ona pita, a ja se ne mogu pomaknuti jer ako se pomaknem netko će drugi sjesti na moje mjesto, a mene će uvatit Groznica, kako od milja zovemo Šimeta i neću smiti sisti dok ne uvatin, ono, ka ludilo … ritam, ono, ma ludilo. Ona pita, a ja odgovoram. Ho-dam po pru-zi. Pet slogova. Jednostavno. Štoviše, samo sebi dovoljno. Ne? Ne … ___1.– Vau, to mi je totalno fora, kao ono, utripaš se pa si briješ razne stvari. Ja sam ______jednom kao, kod sestrične uzela nešto i ono, totalno sam si zabrijala na paštete, ______kao, svuda su paštete i plešu okolo i imaju one male etikete na sebi i onda me ______Hugo pašteta pitala da kao zašto imam svinju na ramenu i pogledala sam na ______rame i fakat sam imala malog pajceka na ramenu i onda mi je bilo bed jer se ______paštete rade od malih pajceka, dobro, osim onih kokošjih, pa sam sakrila sve ______paštete koje nisu bile od puretine ili piletine, a za čajnu nisam znala što da ______napravim, ali sam ju za svaki slučaj spremila u džep. A sljedećeg dana mi je teta ______skroz popizdila jer kao da joj je netko ukrao pola pašteta. A meni beeed … Ali ne, ______ozbiljno, kako se trijezniš? Mislim, ovo je kao da se utripaš, to kaj briješ na ______vlakove. _____– Hodam po pr.. ___2.– Joj, ništa te ne čujem, možeš malo glasnije? A ne, čekaj, baš je dobra stvar. FLAJ ______AVEJ ON MAJ ZEFR, AJ FIL IT ___2 1/2.(OFF)._________________MORE THAN EVER AND IN THIS PERFECT WEATHER, ______WE’LL FIND A PLACE TOGETHER IN THE WATER WHERE THE SCENT OF MY ______EMOTION ALL THE WORLD CAN PASS ME BY FLY AWAY ON MY ZEPHYR, WE’RE ______GONNA LIVE FOREVER ___2 3/4.– FOOREEEVEEEERRR na na na na na na na na na na na na na na na ______FOOOORREEEVERRR na na na na na na UUU OOO AAAAA!!! Joj, zakon su mi ______Peppersi, ajd reci što si počeo. Počeo? Počeo?! _____– Kažem da hodam po pruzi. ___3.– Ahaa, kužim, ti si to mislio onako metaforički, kao, pruga je to nešto što moraš ______prijeći pa si briješ u glavi da moraš preći tu prugu da bi se ono na brzinu ______otrijeznio, jer je to kao, tvoja kao, ova, kak se kaže, ma znaš ono – linija, e, ______linija nakon koje, kad ju pređeš si trijezan. Znaš ono kad se razbiješ pa recimo ______naleti murja (OFF).– Murja, di? _____– Ej raja, došla murja, skrivaj žižu! ________________pa se moraš nabrzinu skulirat, tako ti si zabriješ da prelaziš prugu ______pa si onda kul. Kako si ti zanimljiv … ??? _____– Ne, nego hodam po pruzi. Da sam neoriginalan, zamislio bi scenu iz Psiha kad se ova tušira pa ju Normie uljepša. Ovako zamišljam scenu iz Teksaškog masakra motornom pilom. Bilo koju. Postoji fina, gotovo nevidljiva granica između želje da pojebeš trebu i želje da joj protjeraš pola metra vibrirajućeg metala kroz kičmu. Zaboga, ona još uvijek priča. “Pa…” bla bla bla “Aha …” bla bla bla predivno bla bla bla putovanje bla bla (zašto već nisam otišao? Idem po Kishon metodi – kad-tad, francuski taksist morat će stati i napuniti benzin. Dakle, kad-tad, plavooka šestica morat će udahnuti. Ali onako – dubooooko, duhovno. Kad se to dogodi, imam 2,057 sekundi dok ona žmiri, a sigurno će žmiriti da produbi trenutak i podari mu metafizičku vrijednost, da se fantomski izgubim. Jebiga, ako naleti Groznica otplesat ću mu sarabandu i zaključati ga u ormar.) _____– … kao, zapravo, što mi znamo o našim životima? Što znamo o ljudima, o svijetu, ______-o svemiru, o, o ljubavi giggle? Jučer, slušaj ovo, ovo je zanimljivo, hvala bogu, ______-konačno jučer sam hodala Ilicom i ona mala ciganka romkinja, ali nema veze, ______-ma znaš ona sa ružičastim štramplama koja prosi na uglu Preobraženske, pazi ______-što mi je rekla, ”ušuti, čudna plavooka sisata teta”? rekla mi je “Teta, ______-preobrazite me!”. zar stvarno? Pazi ti sad to – preobrazite me. Možda je to ______-zapravo to. Možda je cijeli naš život jedna dugačka pruga po kojoj idemo dok ne ______-doživimo to preobraženje, to prosvjetljenje. možda je Michael Jackson zapravo ______-bijelac, žrtva okrutnih eksperimenata plastične kirurgije na fetusima Možda je ______-cijeli život pruga sa uličnom rasvjetom na samom kraju. Ah. Okej, to je to, sklapa oči, prsa, grudi, dojke, sisetine joj se nadimlju, u jebote skoro da bi i izdržao još pola sata trokeljanja samo da mi je tih …, O2 ulazi u pluća, izmjena plinova, polako ispuhuje CO2, otvara oči … _____– Ma vidiš ti to zapravo kako si ti zanimljiv. Mislim, ovdje ima nekih fakat dosadnih ______-tipova, a ti si mi onako ful interesantan. Onako, ima u tebi nešto ljudsko, ______-drugačije … bla bla bla nadljudsko bla bla Nisam je čuo. Nisam bio nasuprot nje. Nije primijetila. Na kraju ju je zbario Groznica, al mu nije dala pičke jer da mu karma nije dobra. ___________________________________+ + + _____– Da, ah ah, da, mm, aaah, ah … ah ah, mmmmm, da, da, da, da, aaahh, da, ______-jebi me, da, ah, da, jebi meeee, oh da, oh oh oh, da … nabij me, da, kuronjo, ______-da, tako si dob-a-rrr, oh Kikiii, tako si jebeno … ah, Kiki, jebaču moj, aaah, u, ______-mmm, e, da, jebi me dobro, i, o, aaaaaa, da, moj pohotni jebačuuuu-u-u-u-u, ______-da, nabij mi … ga … u … picu, da, da, da, aaah … Previše. Pričali smo o tome prošli petak i objasnio sam joj da je malo okej, ali ako se previše zanese sve zvuči kao loše sinkronizirana tajlandska kurva, ali kao da se ona toga sjeća … Usput, ovo je Martina. Moja Martina, Martina koju znam od njezine osme i svoje devete godine, Martina koja ima lijepe, čvrste sise, ali ne ogromne, Martina koja je prepisivala od mene na prijemnom, Martina koju sam jebao prošlo ljeto na Hvaru kad smo se napili absinta i kasnije kad smo se stvarno napili absinta i guzio, Martina koja je plakala kad joj je mali, danas u komuni, Hrvoje iz trećeg ce razbio figuricu od glinamola, Martina koja je plakala kad joj je pas uginuo. Martina koja se sad jebe s tipom koji se odaziva na Kiki i ima tetovažu ‘put ljubavi’ iz svojih dana u koznakojoj sekti. Tko zna, možda se ni ne zove Kiki. Kao da ona kuži što govori. Mene je zvala Mauricio. Mada, Kiki ili ne Kiki, lik stvarno jebeno svira bas. Ima osjećaj za ritam. _____– Da da da da aaaaah da da da da aaaaaah da da … Uvijek me zapanji ta elokventnost studenata filozofskog fakulteta. Taj širok izbor riječi, nepogrešiva primjena … _____– Ah oh … ah mmm oh … da … nabij me straga … Pravilna gramatika. Nepogrešiv pravopis. Ja dajem sve zasluge novom prijemnom ispitu. Budaku, majstore, svaka ti čast. Konačno krema hrvatske intelektuale koja zna tvorbu riječi. Predivno. O gle, ušutila je, možda je got… _____– OOOOO DAA, IZA ME JEBI KURONJO, AAAAH, NABIJ ME U ŠUPAK JEBAČU MOJ, ______-DAAAAA, RAZVALI MEE, DAAAA!!!! Ne, izgleda da ju nabija u šupak. I sve to u wc-u. A što je najbolje, radi se o istoj Martini koja trijezna i prisebna trpi nuždu sve dok ne dođe kući u svoj jedini, posvećeni i uvoznom placentalnom vodicom opran water klozet i nakon svake nužde pudra pišu da ne bi slučajno okrutnom igrom sudbine pobrala kakvu bakteriju ili nečistoću. _____– MMM, AH AH, OOO DA, SVRŠI MI U USTA, DA, HAJDE, DA, DA, ______-MMMMMMMMMMMMMMMMMM … Ovo će tako dobro zvučati kad joj budem prepričavao. Još bolje ako me poljubi u obraz kad se nađemo kod dupeta kako bi otišli na kavu i saznali što se stvarno događalo protekle večeri. Još bolje ako sjednemo preko puta nekog starijeg para, po mogućnosti bračnog i obdarenog s dvije prekrasne pubertetske djevojke. _____– Jesi gotova? _____– MMM ... aha ... ___________________________________x x x Upadamo na drugi tulum. Ovdje je malo ... drugačije. _____– Dog laje na upaljeno svjetlo. _____– Fakat? _____– Valjda … _____– Kul. Neću reći da je ovo jedna zdrava atmosfera, ovo je dapače vrlo nezdravo, sam boravak ovdje kvari, uništava prirodu društva, tu nema jedinki, ovdje su svi jedno. Ovdje je predivno. Ovdje se naveliko uništava i pljuje, svi su ovdje, svi su razigrani, svi su plahi, svi su mekani, svi me vole, svi su gamad, lijepa sapletena mliječna gamad koja me satenasto prelijeva svojom ljubavlju. Sva ta ljubav, svo to dobro raspoloženje, sve mi se to tako predivno gadi. Svijet je ovdje užarena lampa u dalekom kutu sobe, a jezici su sapleteni. Ganglije ne rade, kukci su radilice, male marljive pčelice koje sakupljaju svaki zadnji dio nektara s trutova, svi se ližu, to je tako odvratno lijepo, kakva je to svinjarija, ja se nalazim u sredini jedne velike atmosfere gdje je jako dobro i gdje nema kraja. Ovo sve može trajati koliko god hoćeš, možeš je zabiti do kraja i ubiti, možeš biti naporan i tuckati, možeš što god hoćeš jer što god hoćeš i nije toliko važno, ne treba noć nama, mi trebamo noći, a što jače zabiješ, to je jači tlak. Kad dosegneš 4500 hektopaskala, nešto se desi. Sve je jako prazno i ti i ne znaš gdje štrcaš. Trčiš nepoznatim stanom sa crijevom i svi ti se vesele. Sutra ćeš ih ne pozdraviti na cesti. Vraćaš se tamo gdje si počeo, kucnete se. Padamo na pod do jutra. Vuku se mucice, komadići tijesta leže na parketu, cipele se kote pred našim očima i odlaze. Spavamo. _____– Zašto si se? _____– Tako, fora mi je … menga me jebe, ne znam. Ti? _____– Što, jebao? Nisam ... _____– A ono kaj si pričao s trebom? _____– Pruga? _____– Aha. _____– Ne znam. Možda sam jednostavno nemirno govno. Znaš ono, sjediš na klupi i ______-čekaš klimavi stojadin da te pokupi … radije se gegam do kuće ... pravocrtno … ______-jebote, koja glupača. _____– Da … _____– … da. _____– Mali mu je … Pokazala je prikladno, nožnim prstićem u sandali. _____– Laku noć ... ___________________________________* * * Dinko je slijep. Dinko je slijep, a za rođendan smo mu poklonili walkman. Ne zna se tko se dosjetio te izvrsne ideje. Nije bilo smiješno. Stvarno nije bilo smiješno. Dinko stalno ide po pruzi. Sudbina je kuja. Dinko ide po pruzi svaki put kad se ujutro ustane, a mi smo mu poklonili jebeni walkman. Jednom ga je i stavio, rekao je da čuje samo šumove i gurnuo mi ga u džep. Rekao je da ga takvi zvukovi ne zanimaju, da voli kontrolirati svoj život, ne voli previše iznenađenja. Dinko je slijep od rođenja, ja se ubijam svaku noć. I svaku noć, kad mrtav idem kući, vraćam se po pruzi, idem čvrstim sigurnim korakom pijandure i narkomančine u pizdu materinu. Pratim malu zamišljenu lampicu 500 metara ispred mene. Hodam po pruzi s walkmanom na ušima i čekam prosvjetljenje ili spremište dubrava. 2003./2004./2006. |
27.08.2006., nedjelja
Tulum
Netko je gladan, Netko je gadan, posvema totalno neuk za let Netko je bijedan, Netko tek jedan, sam će on samcat pokoriti svijet Netko se dere, A nekoga pere, dok strepi u kutu, priželjkuje sjaj Netko je blizu, Nekoga ližu, raja se kladi kada će kraj Netko je odustao još prije dolaska, Netko je pao s kata u vrt, Netko je krenuo u hajku na frižider, Netko je na žurku pozvao smrt. 2003. / 2006. |
11.08.2006., petak
Kissing my own ass
Factually, actually, rarely have I been subject to humidity of humiliation, to a humanly possibly over-exaggerated sense of a man, of a woman, and that of a child and of all people good-willing, hunting down Jesus. Because, should we say it easily or somewhat complicating that what goes forth in the heat of battle, or should we shut the fuck up? Let the man right in and sit back, relax, prax, weed, the seed of life, and sometimes strife … Cool and smooth, we rise above average, we jump in joy and become a toy, a reluctant participator, the sanity illuminator and reasoning the seasoning eliminator, where the sane is reluctant to educator. So I sail in my life, my shame, my pain, my crappy old shitty existence oh boy I’m so miserable, gee golly I’m weird, and pissed off at everything and ready to strike as soon as Monday or Thursday but as sure as Sunday. Boldly I saddle my stoned on the square steed and a stallion, because the ride is so long I give it some food, or as they say I should say, some encouragement maybe, hey baby, don’t thread, have no fear, I is here, I won’t sell you for glue, or leave like a shoe … In all principle, say what, a ham and some dough, should you ever acquire my services, I must say that I’m open on weekdays from nine in the morning ‘till five minutes past opening, and are willing, for billing, to take over your life and fuck with your wife while I put you on paper. So fly on my Superman, fly like a scraper but fall not so loud, ‘cause that sad, ugly morning your proud child of blue and some red was lying in bed and just yawning, lying to curtains when something went crash boom bang, down to the downtown of Asia. And after that the life as we know it was ripped of the list for that train that was going to leave it just near the last stop. And I whistled and kissed my own ass. 2003. |
08.08.2006., utorak
Oštroperac
Rimski disk, obelisk. U dnu viska isukrist. Iza ugla majka plače, rida žena prevarena, lance kida što je gaze, obruč diska steže jače, slini, dere, zapomaže. Čovjek sunča pantalone, svesvijet topi tupu ćelu, halebarde štite bijelu halju naše pretjerane, krivo usmjerene žudnje bludnje skaču u fontane, pretpostavke sve očekivane, grm san žabe arka, za ime boga isusa djevice marije svetog duha i recimo apostola Marka Kakva glupost, loša bajka! Tko to sve još uvijek puši? Tijelu tijesno, lako duši kada sluši tupo, glazja prazna. Hoće l' ikad biti razna? Divergentno jebem sve svetinje u usta, lažna usta, šuplja; šporka; tusta. Mrtva, bolna, smrdljiva, jadna, bijedna, usta k'o u kog kretena, ovješena od pušenja vlastitoga kužnog kurca. Takva usta kuga neće; žvaču ponaosobene riječi svi skupa se kote u istom neopranom kotlu, začeti u ravnici, jezici potekli u grotlu. Svijet je velik, basna laže kada kaže to što kaže, nema kazne koja može niti one koja nije dok se planet svemu smije obavila teži dio dok ti gledaš svoja posla. Sam si samcat Sama glava, Sama spava, Sama leži, Sama bježi, Sama pati, Sama snatri. Sami kročimo, draga lezi, bozi gore, mi u planini, sjajno mutni u visini, gledaj letim, gore svisnem nekad klisnem posve tiho, a onda dođem u tvoje skute i drpam tvoje čvrste sise Što me tiče? Sve me boli. Žrtva sam pomne fatamorgane. Nitko se nikad za mene spalio nije. Očekujem svašta, i svašta i dobijam. A prioni mi skaču u tri pizde materine. Shvaćaš, ne znam što se dogodilo juče ... Ne znam, sve je mutno, čudno mi u preponama, vidim sedam stvari skupa, ništa novo, stara šlapa, ista priča stoput bila bit će htjela b' nikad prestat biti kako dalje? Nema dalje. sve to sve na dramu vuče ... |
